Oči u oči s psinom: Srce mi je udaralo, gledao sam u neman...

Prošao je pokraj nas na samo metar udaljenosti. Taj tren mi je srce bilo u peti, rekao nam je u dahu ronilac Marko Baričević (36) iz Zagreba. Baričević i njegove kolege isplovili su u nedjelju iz Punta na Krku. Planirali su dva zarona, kod Cresa i kraj Plavnika nedaleko od Krka.

- Bilo je lijepo vrijeme za ronjenje, smirio se vjetar, a voda je bila malo hladnija nego inače - dodao je.

- Krenulo nas je deset, a tijekom zarona smo se podijelili u dvije grupe. Kolege Karleto, Tomislav i ja zaronili smo na 37 metara dubine te smo krenuli prema morskom zidu. Odjednom, ispod nas, prošlo je nešto golemo - priča Marko.

Uspjeli su ga fotografirati prvi put odozgo. Bio je to morski pas volonja, poznat i kao glavonja dugačak oko 3,5 metara. 

Zašao je za zidić i mislili smo da je otišao, no samo kratko, kaže nam ronilac. Nakon nekoliko trenutaka počeo se vraćati prema njima plivajući. No ne više ispod njih. Ovaj put se pojavio u ravnini s roniocima. Zavladala je potpuna panika. Golema neman bila je tu. Ispred njih. Njih trojica su se skupila jedan uz drugog. Stisnuli su leđa uza zid. Sve što su mogli je, nepomično čekati. Srce im je lupalo kao ludo. Ipak, trudili su se ostati koliko toliko mirni i ne paničariti. Kod sebe su imali noževe, koji su dio standardne opreme. No niti jedan se od prevelikog straha toga nije sjetio. Marko nam je rekao, dok je stajao čvrsto na tlu, da se ova situacija opet ponovi, ne bi ga ozlijedio nožem. Zalaže se za zaštitu podmorja.

- Morski pas je prošao na udaljenosti dužine ruke od nas. Cijelo vrijeme sam ga imao u kadru, ali ga se nisam usudio fotografirati da se ne uznemiri - dodao je. Gotovo da nisu ni disali od straha. Kada je već prošao malo dalje od mene, zažmirio sam i pritisnuo okidač. Uspio sam ga fotografirati, a on je lagano otišao dalje te se izgubio negdje na morskom dnu. Okinuo je još nekoliko fotografija, ali sve što je uhvatio, bio je njegov rep. Shvatili su da je opasnost prošla i odahnuli su. U moru su ostali još 45 minuta.

Ovaj zaron ih nije obeshrabrio, dapače žele ići roniti već sljedeći vikend. Avantura u dubini, odnosno, susret sa psinom, izazvao je veliko zanimanje drugih ronilaca, ali i strah kod laika. Marku ovo nije prvi ‘sastanak’ s morskim psom. Prije sedam mjeseci u Crvenom moru vidio je morskog psa. Bio je na 20 metara udaljenosti, ali je odmah otplivao dalje. Tad ga nije bilo strah. No ovu nedjelju nikada neće zaboraviti.

- Vidio sam svašta, ali ovo je bilo nešto golemo - zaključio je Marko. Stručnjak za podmorje iz Splita Alen Soldo kaže nam kako je ova vrsta morskog psa rasprostranjena u Sredozemlju, a može je se naći od južne Norveške i Islanda pa do juga Afrike. U Jadranu je rjeđi u sjevernom dijelu. Uglavnom se drži područja dubljih od 40 m, ali katkad, osobito krajem zime i početkom proljeća, manji i mlađi primjerci dolaze u plića područja Jadrana. Naraste do pet metara dužine i do 590 kilograma. 

Potpuno je bezopasna vrsta za čovjeka, osim kad ga se provocira, tada može uzvratiti. U slučaju da i zagrize čovjeka, odmah će ga ispljunuti i pustiti. Hrani se drugim ribama, tuljanima i manjim morskim psima. U Hrvatskoj je njegovo uznemiravanje i kažnjivo jer spada u strogo zaštićene vrste.

Volonja od pet metara ulovljena prošle godine nedaleko od Rijeke

Ribari su uhvatili ovakvu vrstu morskog psa prošle godine te su ga uspjeli dovući do Rijeke. Volonja se bila zamotala u ribarske mreže. Deset ribara ju je pokušalo otpetljati sat vremena, no na kraju je uginula. Nije toliko česta u sjevernom dijelu Jadrana. Nije jestiva, ali njezino meso se usitnjava i koristi se za lov na ostale vrste morskih životinja.