Novi materijali u budućnosti bi mogli značajno promijeniti ceste po kojima se vozimo. Uz čelik i bakterije mogle bi biti sigurnije i trajnije te bi se same krpale, ali i punile naše automobile
Uz pomoć bakterija ceste bi uskoro mogle same krpati rupe
Kao što smo vidjeli da novi mobiteli dolaze s plastikom koja može sama popraviti sićušne ogrebotine, znanstvenici koriste sličan recept da naprave materijale koji bi nas riješili velikog problema rupa na cestama.
Jedan od načina je dodavanje čeličnih vlakana u asfalt, što može zakrpati male rupe uz toplinu. No radi se i na posebnoj bakteriji u betonu koja bi mogla zatvarati pukotine čim se otvore. Sve bi ovo moglo učiniti ceste puno sigurnijima za vožnju.
Erik Schlangen sa Sveučilišta Delft u Nizozemskoj radi na asfaltu s čeličnim vlaknima, koji bi se popravljao prolaskom stroja s elektromagnetskom indukcijom. To bi zagrijalo spoj i zatvorilo pukotine, a ovakav način popravka prometnica ne bi tražio zatvaranje ceste i krpanje. Schlangen svoju metodu testira na 12 različitih cesta, a najstarija je otvorena 2010. godine. Međutim, kaže da će proći još nekoliko godina da se vidi razlika jer i običan asfalt je dobar barem 7 do 10 godina. Iako je taj asfalt 25 posto skuplji, ceste bi bile dvostruko trajnije, što bi Nizozemcima uštedjelo 90 milijuna eura godišnje. Pod uvjetom da sve ceste imaju ovaj materijal. Druga prednost čeličnih vlakana je i ta što takva cesta postaje vodljiva i mogla bi se koristiti za punjenje električnih automobila, što planiraju testirati.
Drugi čest materijal u prometu je beton, koji lako puca, zbog čega se dodaju čelične šipke kako bi beton postao puno jači. Međutim, kod pucanja betona, voda ili sol iz kemikalija protiv zaleđivanja ulaze u pukotine i uzrokuju koroziju željeza što oštećuje cijele betonske konstrukcije poput mostova. Jedan od načina borbe protiv toga je dodavanje bakterija koje nisu štetne za ljude, a proizvode kalcijev karbonat te na taj način mogu popuniti pukotine kako se javljaju. Schlangen pojašnjava da bakterije u prirodi mogu živjeti više od 200 godina, zbog čega je njegov tim razvio tehniku kojom bi ih ubacili u beton gdje bi nadživjele životni vijek konstrukcija.
Međutim testiranje tog materijala je teže jer ako ne radi, rezultat može biti prava katastrofa. U SAD-u i Europi regulative su posebno stroge, ali interes pokazuju zemlje poput Kine, piše Daily Mail.