Davno su još Hrvati jurili u Bugattijima i izrađivali bolide...

Uz izložbu 'Automobil: kultura mobilnosti' u petak će se s početkom u 18 sati održati tri prigodna predavanja u kino dvorani Tehničkog muzeja u Zagrebu. Svi zainteresirani mogu doći i besplatno saznati nepoznate činjenice o hrvatskoj automobilskoj industriji. 

Pričat će se o legendarnom Franku Kurtisu. Bolidi koje je konstruirao dominirali su američkim utrkama punih dvadeset godina od najnižih kategorija sve do Brickyarda. Govorit će se i o braći Jankovitis koji konstruiraju revolucionarni aerodinamični automobil na šasiji Alfa Romea 6C 2300. Predavanje će se održati i o Hrvatu koji je vozio Bugatti po Zagrebu još 30-ih godina prošlog stoljeća

Najveći majstor bolida za Indy 500 iz Gorskog kotara

Frank Kurtis, pravim imenom Franjo Kuretić (1908-1987.), pripada prvoj u SAD-u rođenoj generaciji useljenika iz Gorskog kotara.

Kod nas nije poznat kao Mario Andretti, Talijan rođen u Motovunu, no Frank Kurtis je u svijetu američkih utrka ostavio čak i dublji trag. A za razliku od Andrettija, Kurtis jest Hrvat po ocu. Otac mu je rođen u mjestu Razdrto u Gorskom kotaru gdje je radio kao kovač sve do odlaska u SAD 1902. godine.

Šest godina kasnije u mjestu Crested Butte u američkoj saveznoj državi Colorado rođen je Franjo Kuretić mlađi, amerikanizirano Frank Kurtis. Uz oca je izučio kovački zanat i po selidbi u Kaliforniju već se s 14 godina zaposlio u radionici Dona Leeja, poznatog majstora koji je prerađivao automobile za holivudske zvijezde. Te je prerade vodio Harvey Earl, otac automobilskog dizajna, čovjek koji će u General Motorsu otvoriti prvi dizajnerski odjel uopće.

Earl je uočio Kurtisov talent i podučavao mladića, koji se kasnije zaposlio kod još jednog velikog umjetnika, Howarda 'Dutcha' Darrina. Od ranih 1930-ih počeo je konstruirati male trkaće automobile, tzv. midgete, a 1938. je pokrenuo vlastitu tvrtku Kurtis Kraft. 

Izgradio je oko 550 midgeta i prodao još oko 600 kitova.Ti su bolidi dominirali američkim utrkama sve do 1960-ih, najčešće s Offenhausorovim motorima. Na Indy 500 bio je gotovo jednako uspješan: od 1949. do 1965.godine 120 je njegovih bolida nastupilo ondje, uz pet pobjeda. 

Tko je želio pobjedu kod Kurtisa je išao po bolid 

Dvije je donio nenadmašni Bill Vukovich (1918. - 1955.), porijeklom crnogorski Srbin, a pravim imenom Vaso Vučurović! Kurtis je proizveo i određen broj cestovnih sportskih automobila, te dizajn prodao Earlu Muntzu, koji ih je uz male modifikacije proizvodio kao Muntz Jet. Modeli serije 500 borili su se u utrkama sportskih modela rame uz rame s Allardima i Ferrarijima. 

Nedostatak smisla za posao vjerojatno je jedini razlog zašto nije postao američki Enzo Ferrari, i na pistama i na cestama. Kurtis, naime, nije znao pretočiti rezultate i talent u poslovni uspjeh, prodao je Kurtis-Kraft 1956., još neko vrijeme radio trkaće automobile u Frank Kurtis Company i rano se povukao u mirovinu.

Alfa braće Jankovitis

Dugo je godina ovaj automobil bio misterij automobilske povijesti. Tridesetih godina dva brata Jankovits u Rijeci konstruiraju revolucionarni aerodinamični automobil na šasiji Alfa Romea 6C 2300 s straga središnje ugrađenim istovjetnim motorom. Alfi Jankovits gubi se trag nakon drugog svjetskog rata, da bi iznenada osvanula na svjetskoj sceni početkom ovog stoljeća. Obavijena velom tajne, kontroverzna i nepoznata, ovo je jedna od najzagonetnijih Alfi svih vremena, a ako je uopće i možemo smatrati Alfom...

Uz ovacije jurio Šalatom u Bugattiju

U vrijeme dok su Zagreb i Hrvatska živjeli u ritmu Art Decoa, a na Brijunima se igrao golf i polo, Zagrebom su jurili Bugattiji, a Branko Zadobošek je živio svoj san. Prvi automobilistički as u Hrvatskoj slavu je stekao jureći Šalatom praćen bodrenjem 4000 gledatelja. Najbrži čovjek u Hrvatskoj prije Drugog svjetskog rata rastao je zajedno s automobilizmom koji mu je obilježio život.

Rođen je u Zagrebu 1902.godine, samo godinu dana nakon dolaska prvog automobila u grad. Obiteljski vozač naučio ga je voziti tako što mu je mali Branko sjedio u krilu. Zbog vožnje je kasnije često bježao i sa nastave. 

- Imao sam sreću da je moj otac 1910. godine kupio automobil. A tada su se automobili mogli na prste izbrojiti. Sjećam se kao danas, bio je to automobil marke „Bock&Holländer“ - prisjetio se 67-godišnji Branko Zadobošek u posljednjem intervjuu koji je dao godinu dana prije smrti 1969. godine

Napustio gimnaziju jer nije mogao bez auta

- Za mene i moje prijatelje bio je velik užitak objesiti se na automobil koji je "bezumno" jurio zagrebačkim ulicama brzinama većim od 20 km na sat, prestravljujući građane koji se još nisu uspjeli u potpunosti navići na njihovu svakodnevnu neminovnost. Osjetio sam već tada da će automobil postati moj suputnik kroz život - kazao je tada Branko.

Njegovi izostanci s nastave imali su pogubne posljedice za njegovo školovanje pa su ga izbacili iz gimnazije. No on se nije puno uzbuđivao zbog toga. 

 - Bio je to najsretniji dan u mome životu. Sav sretan zakucao sam na vrata mehaničke radionice „Zandomeni i Reber“ na Jelačić placu. Postao sam automehaničar. Uskoro sam kupio i vlastiti automobil, jedan Puch i postao taksist. Na odsluženju vojnog roka, kao jednog od rijetkih koji je znao voziti, rasporedili su ga za instruktora vožnje. Kako nije imao strpljenja učiti novake, ubrzo su ga premjestili za vozača nekog generala. Kasnije sam zajedno s bratom otvorio automehaničku radionicu.

Posao je dobro išao, pa sam 1931. kupio jedan polovni trkaći automobil marke Bugatti Tip 35 - ispričao je Branko.

Nije mogao odabrati bolje, Bugatti T35 najtrofejniji je trkaći automobil svih vremena. Ne zna se gdje je Branko kupio svoj, ali odmah po kupnji proslavio se na utrci. Pobijedio je u brzinskoj utrci od Sesveta do Maksimira koja se održala 1931. godine u čast 25-godišnjice I. hrvatskog automobilnog kluba. U Zagrebu je tada održano trodnevno natjecanje.

- Moj 8-cilindrični Bugatti dao je maksimum snage i doveo me do cilja za 3 minute i 11.2 sekundi uz prosječnu brzinu od 120,6 km/h - ponosan je bio Branko koji ga je odveo do pobjede još i 1934. godine.

Otvorio prvi rent-a-car u zemlji

Branko Zadobošek uskoro prodaje svoj Bugatti te 1937. godine otvara prvi rent-a-car u Jugoslaviji.

- Dva dinara po kilometru u najmodernijem Opel Kadetu. Moje ulje, vaš benzin i odgovornost - tako je Zadobošek reklamirao svoju "novotariju" samo dvadesetak godina nakon što se 1915. pojavio prvi rent-a-car na svijetu. Posao je išao odlično sve dok mu NDH 1942. nije uzela sve automobile za ratne potrebe. No Branka nije napuštao poduzetnički duh. Uvijek je govorio da je najvažnije ponuditi proizvod kojeg nema na tržištu.

- U poslu sam volio novitete i kao zastupnik stranih tvrtki izabrao sam automate. U Zagreb sam donio talijanske automate za espresso-kavu. Sredinom šezdesetih bila je to prava senzacija po bolnicama i kolodvorima. Tih smo godina napravili i salon za igre s fliperima i džuboksom na prvom katu hotela Dubrovnik. Na Glavnom kolodvoru postavili smo automate za čuvanje prtljage, a po hotelima aparate za čišćenje cipela. Uvezli smo i popularni popcorn aparate za pečenje kokica - ispričao je Branko koji je umro 1970. godine u Zagrebu u 68. godini.