Franjo je svjetski prvak u tradicionalnom teakwondou i kickboxingu. Danas nema ni dom ni posao. O obitelji i o životu prije odluke da se osamostali ne želi govoriti
Vrhunski sportaš (20) postao je beskućnik bez posla i novca
Počeo sam trenirati sa šest godina u klubu u Benkovcu. Odatle sam otišao u riječki Kvarner, pa u Zadar. Nakon Jadrana prije tri mjeseca došao sam u Slavonski Brod, počeo je svoju životnu priču Franjo Opačak (20). On je svjetski prvak u tradicionalnom teakwondou i kickboxingu. Danas nema ni dom ni posao.
- Nakon što sam došao u Slavonski Brod, uvidio sam pogrešku. Ljudi koji su me doveli, o kojima sad ne želim govoriti, mjesec dana su mi plaćali smještaj, a onda su rekli da nemaju novca, pa sam morao izaći iz stana. Dva mjeseca sam radio na crno kao konobar i nekako si plaćao sobu u kojoj bih prespavao, a onda sam ostao bez tog posla i završio na ulici - objasnio je Franjo.
Ne sjeća se rodne Zenice (BiH), odakle je u vihoru rata s roditeljima, starijim bratom i dvjema sestrama došao u Benkovac. Ondje je zavolio sport, kojim se mislio baviti cijeli život. O obitelji i o životu prije odluke da se osamostali ne želi govoriti, osim da mu nije nimalo bio lijep niti ugodan. Obitelj se raspala, a on je izabrao svoj novi put.
- Samo da nađem posao od kojeg si mogu platiti stan, opet ću se baviti sportom. Bude li kako planiram, osnovat ću svoj klub i odgajati mlade naraštaje u ovom plemenitom sportu - kaže optimistični mladić.
Žao mu je što je došao u ovu situaciju, no ne žali toliko sebe koliko ljude s kojima ovih dana dijeli spavaonicu i dnevni boravak.
- Mlad sam i nekako ću se snaći, ali što će ovi ljudi kojima je više od 70 godina? Kako će oni dalje živjeti - pita se.
Ponosan je na svoje silne uspjehe, a ne može ni nabrojiti koliko je dobio medalja.
- Većinu sam podijelio prijateljima, za neke ne znam ni gdje su, a neke sam i bacio - priznao je. Najveći njegov uspjeh je osvajanje zlatne medalje i titule svjetskog prvaka lani u Umagu na svjetskom prvenstvu. Na turniru je sudjelovalo 17 država s četiri kontinenta. Završio je srednju školu za automehaničara.
– Nikad se nisam bavio tim poslom jer su mi treninzi i natjecanja bili na prvome mjestu. Vjerovao sam da će mi sport osigurati egzistenciju, no za sada se to nije ispunilo. Spreman sam raditi sve, pa i kopati kanale, samo da si osiguram novac - rekao je Franjo koji je u petak riješio prebivalište u Slavonskom Brodu. Osim što traži posao, odlučan je da, osim bavljenja sportom, bude volonter u Crvenom križu.
Franjo se u karijeri borio više od 380 puta
Ni ne može nabrojati koliko je medalja i pehara osvojio. Neke je podijelio prijateljima, neke izgubio, a neke bacio. Njegov najveći uspjeh je osvajanje zlatne medalje i titule svjetskog prvaka lani u Umagu na svjetskom prvenstvu, na kojem je sudjelovalo 17 država s četiri kontinenta. Zlato je osvojio kao seniorski član hrvatske reprezentacije u disciplini sparinga i formi zajedno s prijateljem Matejem Lebom.