Z. Čolić: 'Bez novih, ljudi ne bi došli slušati stare pjesme'

Zdravko Čolić će zadnji koncert hrvatskog dijela turneje nazvane ‘Vatra i barut’ prema novom albumu, održati u Čakovcu, 28. ovog mjeseca. Čolić je na turneji u nešto manje od dvije godine prošao 40 gradova i nastupio pred 400 tisuća ljudi. U Hrvatskoj je punio zagrebačku i splitsku Arenu, još jedanput potvrdivši da ga slušaju sve generacije. Donosimo ekskluzivni intervju za 24sata.hr:

Kako objašnjavate činjenicu da se na Vašim koncertima okupljaju sve generacije , ljubavna tematika uvijek prolazi, publika se na ovim dramatikom prožetim prostorima poželjela ljubavi, ili?

- Mislim da ljudi najviše vole ljubavne pjesme , pogotovo žene. Ja ih pjevam cijeli život  i mislim da je to osnovna tematika. Naravno, uvijek je bilo i to muški pjevač -ženska publika, iako kod mene je dosta to sada u zadnje vrijeme izjednačeno u broju muškaraca i žena na koncertima. Same pjesme su ljubavne tematike , ljudima je to najugodnije, publika se zato i opusti uz takve pjesme koje manje više svi pjevamo. Važno je imati malo kvalitetnije tekstove. Ja sam imao sreću da sam radio s određenim pjesnicima od Duška Trifunovića, Zmaja, Branka Radičevića i drugih. Žao mi je što nikada nisam otpjevao Tina Ujevića iako je bilo nekih pokušaja, ali zato imam divnog Arsena Dedića ,  Balaševića, Bajagu , Marinu Tucaković , sve su to vrhunski tekstopisci uz pjesnike koji su opjevani, pa do vrhunskih suradnika muzičkih tekstopisaca i skladatelja. Imao sam sreću da dobijem i kvalitetne poetske tekstove na naše melodije koje smo radili i ove komercijalne tekstove koji su dio popularne glazbe koji nisu uvijek sadržajni, ali su vrlo efektni i opet uzburkaju strast. U dugoj karijeri imaš vremena da kvalitetno nešto otpjevaš, a imaš vremena i za ove jednostavnije hitove.

Gdje Vam je dom? Kako ga definirate na prostorima gdje su ga mnogi, ne svojom krivnjom, izgubili?

Svuda gdje te ljudi vole . Jednom prilikom su me iz jednih hrvatskih novina pitali da li se osjećam kao domaći ili strani pjevač, onda sam ja rekao da pripadam domaćoj zabavnoj glazbi. Nisam ja sada došao iz Bosne ili Beograda u Zagreb, u kojem sam inače živio četiri godine, gdje imam mnogo prijatelja i gdje radim, snimam, to sam činio u prošlosti od Jugotona (današnji Croatia Records), pa se već smatram domaćim pjevačem. Životne okolnosti nekada mijenjaju stanište, ali nikada se ne zna gdje ćemo završiti.

Neki su mi svjetski glazbenici priznali da nakon nekoliko desetljeća na sceni ulaze u rutinu. Kako je s Vama, gdje je granica posla i uvijek novog oduševljenja glazbom i publikom?

-Sigurno da postoji jedna rutina, ali na sreću ja nemam stalnu aktivnost koja bi bila dovoljan temelj za rutinu. Postoji izvjestan period kada si više aktivan i kada si manje aktivan i zaželiš se publike i ona tebe. Ali objektivno, tu postoji i druga strana medalje, a to je što si više u poslu, veći si profesionalac , pokušavaš biti bolji i profesionalniji kad si na sceni. Upravo tih više desetljeća te obavezuje da nisi ‘tezgaroš’ , nego si ozbiljniji čovjek.

Svaki nastup, ne mislim da se planira , ali moraš eventualno imati neku karantenu i neke svoje hedonističke potrebe koje svi imamo moraš staviti u tom momentu u drugi plan. Kod mene je ta rutina više vezana za periodične navale, a ne za stalno koncertiranje i pisanje pjesama, već imam te pauze koje malo odmore na neki način , nešto se novo radi.

Ja sam imao dvije tri velike pauze u karijeri, za vrijeme tog nesretnog rata 90-tih, zatim kada sam se bavio malom privredom živio u Zagrebu i Splitu, gdje nisam ni jednog muzičara sreo, a kamoli pjevao i izlazio. Sada sam aktivan , zadnjih 15 godina, ali i tu ima dvije godine rada, pa godina pauze. Dakle ta rutina postoji, ali ne da se odradi nego je uzbudljiva , rutina je dobra i kao činjenica postoji, ona te drži u nekoj tenziji da trebaš to raditi.

Znate da na koncertima većina čeka istih deset bezvremenskih pjesama, kako im uopće novim albumima dati nešto novo?

-To je sad relativna stvar. Postoje ljudi koji kažu da ne moram više nikada ništa snimati , ali ja imam onu drugu teoriju koju imaju mnogi moji suradnici, a to je da bez novog nema starog. Ako nema nove ploče , bilo kakve ,da li je ona uspješna i da li si napravio neke dobre dvije, tri pjesme s tog albuma, bez novog ne može se vrtjeti ni ono staro.

Ako ne napraviš nešto novo ne može niti ovo staro funkcionirati na koncertima. Mislim, može funkcionirati, ali nema poriva koji će dovesti ljude da bi ono staro voljeli čuti, a da im ti serviraš i novo. Činjenica je da od ovog novog što se radi uvijek nešto ostane, ostaje jedna ili dvije pjesme. Malo li je da na 250 mojih pjesama ostane jedna ili dvije nove ?!... Svrha je da kada imaš novo onda ti se vrti staro. Publika zbog novog dolazi ,bez nove ploče nema nikakvog dolaska na koncert.

Žene koje Vas vole kažu da ne starite , međutim kako se stvarno nosite sa 'zamorom materijala"?

-Ne znam zaista, naravno to su biološke stvari. Čovjek je nekad manje ili više fizički aktivan ,što je normalno , dođe do nedostatka vremena za neku rekreaciju koju bih svakom preporučio, a i sebi. Volim prirodu, šetnje, trčkaranja , plivanje, više te aerobne izlaske u prirodu i malo vježbanja u prirodi uz šetnju.

Mislim da je najvažnija pozitivna energija koju čovjek ima u sebi ili nema , mislim da ta aura koja nas okružuje, a svi je imamo i ta neka životna energija  je najvažnija. Ona je zapravo taj stimulans, a naravno i ljudi oko tebe , pozitivno razmišljanje je najvažnije u smislu fizičkog i biološkog starenja. Mentalno, čovjek mora biti opušten i družiti se s ljudima koji mu pašu . Ja se družim s najobičnijim ljudima i tu se najbolje opustim.

Tu ja imam prednost u odnosu na mnoge, da ne misliš zlo, da misliš drugima dobro, da svakome želiš uspjeh, da podržiš nekog. Mentalno ne smiješ stariti, onda će ti tijelo biti bolje. Ako loše misliš, ako si ljubomoran, ako mrziš druge, ako čekaš tuđi neuspjeh da bi ti dobio uspjeh , mislim da onda tu i ti stariš.

Jeste li, u najezdi lake i instant glazbe, a kad ste neko vrijeme bili i samo poduzetnik, znali da će se polako vratiti vremena starih majstora koji znaju pjevati, svirati i ponašati se na pozornici?

-Da se vratimo na prethodno pitanje ,više desetljeća , ta rutina o kojoj smo govorili i ta profesionalnost što sam uzeo kao naličje ovog pitanja su u stvari recept. Ti ljudi koji su Bogom dani po nekoj kvaliteti rade i da ih publika prepoznaje i iz ovih mlađih generacija.

Očito da ti ljudi, recimo da ih ima desetak na našoj sceni, nije bitno u kojem žanru, uspjeli su zadržati svoje karijere , prvo zato što su to dobro radili , drugo što im je Bog to dao i treće zato sto su talentirani. Da napravimo paradoks, oni koji recimo imaju u jednom trenutku uspjeh , bilo da je to film, jedna ili dvije ploče ili je to pet utakmica u nekom sportu , očito da ti ljudi imaju početnu brzinu, ali što će dalje biti ovisi isključivo od njih samih, bez obzira na to je li tržište sada propalo i je li diskografija propala.

Lijepo je što danas postoje ljudi i kod nas kao što je to u Italiji, Americi , Francuskoj ili Njemačkoj koji vole kada neko ima dugu karijeru , pa je onda nekako taj neko ponos i te regije i te države i te publike, zato što je njihov pulen, njihov sportaš ili umjetnik zadržao dugu karijeru.

Bez kurtoazije, smetaju li vas ponekad ljudi koji vam se unose u lice, grle, dotiču, žele fotografiju? To pravo publike da misli da vas poznaje?

-Ne, ne smetaju ,to je dio posla, koliko god mi vrijeme dopušta i koliko mogu,  izađem u susret. Događa  mi se u zadnje vrijeme da ne mogu stići sa svima se slikati , da li je organizacija u pitanju , premor ili brzina putovanja, ali u globalu koliko je moguće kao profesionalac i kao čovjek koji cijeni i voli publiku, učinim koliko mogu.

Kako se snaći u umiranju diskografije , svjetski glazbenici upravo upozoravaju da žele zarađivati više od streaminga glazbe jer se albumi ne prodaju?

-Ja stvarno ne znam, to je katastrofa za diskografiju s jedne strane. Ljudi koji žive od toga, dosta vremena i novca ulože u nove projekte i  to im se više ne vraća . Tu još imamo varijantu Interneta koja je još uvijek blijeda na ovim prostorima , tako da to još uvijek ništa ne znači . Jedini spas su sponzori kojih objektivno nema da bi ušli u neku akciju i neke nove pjesme sto se događalo preko nekih proizvoda, ali i to je na tankom štapu ovih zadnjih godina. Diskografija služi dobro za ovo o čemu smo govorili, za koncertnu djelatnost, moramo se baviti diskografijom i novim pjesmama, koncerti su vezani za diskografiju , za novitete i tu je još uvijek jedini spas za diskografiju.