Prvi SP 1930.: Put u Urugvaj trajao je gotovo mjesec dana...

Svjetsko nogometno prvenstvo negdje je moralo doživjeti svoj početak. Prvu inačicu doživjelo je prije 86 godina kada je Fifa u Barceloni odabrala Urugvaj za prvog domaćina Svjetskog prvenstva 1930. godine. Urugvaju je pomogla činjenica da je dvije godine ranije, odnosno 1928. godine, osvojio Olimpijske igre, a slavio je i stotu obljetnicu neovisnosti.

Prvo svjetsko prvenstvo bilo je jedino u povijesti za koje nisu bile potrebne kvalifikacije. Fifa je u konačnici uručila poziv 13 reprezentacija među kojima su bile četiri iz Europe i čak devet iz Južne Amerike, a sve utakmice igrale su se u glavnom gradu Urugvaja Montevideu. Nikad poslije jedno Svjetsko nogometno prvenstvo nije imalo toliki broj sudionika iz Južne Amerike.

Odbile poziv zbog prevelikih troškova

Do 28. veljače 1930., kada je bio krajni rok za prijavu, zahtjev za pristupnicu su poslale reprezentacije Brazila, Argentine, Meksika, Perua, Paragvaja, Čilea, Bolivije i SAD-a. Niti jedna prekoatlantska država nije htjela nastupiti na prvom SP-u zbog velike daljine i velikih troškova puta. Nakon što je i Engleski nogometni savez odbio nastupati, tadašnji predsjednik Fife Jules Rimet je uz pomoć urugvajske vlade odlučio sponzorirati put država preko atlantskog oceana.

Urugvajska nogometna reprezentacija

Inače, prvi pehar Svjetskog prvenstva nazvan je prema njemu. Trofej Jules Rimet dodjeljivao se 40 godina, u razdoblju od 1930. do 1970. kada je Brazil osvojio svoj treći naslov Svjetskog prvaka. Od tog trenutka pa sve do danas, pobjedniku Svjetskog prvenstva se uručuje Trofej svjetskih prvenstava u nogometu. Trofej Jules Rimet ukraden je 1983. i do danas se ne zna gdje se on nalazi. Direktor Fifina muzeja u Zürichu David Ausseil 2015. godine je potvrdio da je pronađen maleni djelić trofeja od 10 centimetara, ali to je sve što je pronađeno.

Dakle, Rimet je odlučio sponzorirati put prekoatlantskih država, a poziv Fife prihvatile su četiri reprezentacije: Rumunjska, Francuska, Belgija i Jugoslavija, a osim njih na prvom SP-u su nastupale Argentina, Čile, Meksiko, Brazil, Bolivija, Urugvaj, Peru, SAD i Paragvaj. Bugari su također pristali sudjelovati na Mundijalu. No zbog vremenskih neprilika morali su se vratiti kući. Egipćani su, pak, posebna priča... O njima nešto kasnije.

Vježbe s loptom izvodili na - palubi

Reprezentacije su se otisnule na put, za SP koji je trajao od 13. do 30. srpnja 1930. godine. Najveći problem putovanja bio je za reprezentacije iz Europe pa se na put kretalo i skoro mjesec dana ranije. Tako je Rumunjska krenula brodom Conte Verde iz Genove i pokupila Francusku, koja je krenula 21. lipnja iz Villefranche-sur-Mera. Zatim su se na isti brod u Barceloni ukrcali Belgijci dok su Jugoslaveni kretali iz francuskog Marseillea poštanskim brodom Florida. Po putu su trebali pokupiti reprezentaciju Egipta, koja je prihvatila poziv Urugvaja i trebala biti jedina afrička predstavnica. No Egipćani su doslovno zakasnili na brod i ostali bez nastupa.

Strijelac prvog gola na SP-u Francuz Lucien Laurent opisao je djelić putovanja.

- Petnaest dana smo bili na brodu Conte Verde. Ukrcali smo se u Villefranche-sur-Meru. Osnovne tjelesne vježbe i vježbe s loptom izvodili smo na palubi. Izbornik ni jednom na putovanju nije progovorio u taktici - rekao je prije desetak godina danas pokojni Laurent pa nastavio:

- Naravno da tada nisam mogao znati koliki značaj će imati taj gol. Nismo znali ni hoće li Svjetsko prvenstvo opstati. Kad smo se vratili doma, sjećam se da je u novinama bio tek mali članak o mojem golu. Nogomet je bio tek u svojim počecima.

Kralj je birao nogometaše

I prije samog početka, prvi SP je po mnogo čemu bio poseban. Tako je argentinskom izborniku Joseu Tramutoli bilo samo 27 godina dok je čileanski izbornik Gyorgi Orth imao 29. Dalje, prvi betonski stadion na svijetu Estadio Centenario posebno je napravljen za Svjetsko prvenstvo, odnosno za stotu obljetnicu neovisnosti Urugvaja, ali nije bio gotov sve do petog dana prvenstva. Radovi su kasnili zbog tri mjeseca neprestane kiše.

Nogometaši Bolivije nosili su dresove koji su zajedno tvorili formu riječi VIVA URUGUAY, u znak iskazivanja poštovanja prema domaćinu, dok je nogometaše Rumunjske osobno odabrao nogometni obožavatelj kralj Karlo II. On je svim nogometašima obećao posao i novac u domovini nakon što se vrate s prvenstva.

Prvenstvo je imalo četiri skupine. U prvoj je bilo četiri reprezentacije, a u ostale tri po tri reprezentacije.

Čast da otvore prvo Svjetsko prvenstvo u nogometu imale su reprezentacije Francuske i Meksika. Francuzi su uvjerljivo slavili 4-1. No kasnije su ispali pošto su izgubili i od Argentine i od Čilea. U skupini 2 Brazil je šokantno izgubio od Jugoslavije 2-1, koja je kasnije pobjedila Boliviju i prošla u polufinale. Skupina 3 nije donijela nikakvo iznenađenje. Domaćin i favorit Urugvaj prošao je dalje bez primljenog gola, isto kao i favorit skupine 4 SAD.

Finale se igralo s dvije različite lopte

Nakon grupne faze išlo se izravno u polufinale. Četiri momčadi su prošle dalje: Argentina, Jugoslavija, Urugvaj i SAD. Urugvaj je u polufinale ušao oslabljen pošto je ostao bez prvog golmana u grupnoj fazi. Naime, golman Andres Mazali postao je prvi nogometaš u povijesti koji je izbačen iz reprezentacije. Mazali se oglušio na naredbe strogog urugvajskog izbornika Alberta Suppicija i iskrao se iz hotela. Suppici je bio nemilosrdan i poslao je Mazalija kući.

Rezultati polufinala bili su neuobičajeno visoki. Argentina je pobijedila SAD 6-1, a istim rezultatom Urugvaj je poslao Jugoslaviju natrag u Europu iako su Jugoslaveni poveli golom Đorđa Vujadinovića. Za ovu su reprezentaciju igrali isključivo srpski igrači, budući da su je hrvatski igrači bojkotirali zbog nedavnog preseljenja stožera saveza iz Zagreba u Beograd.

Osim Svjetskog prvenstva 1950. godine, SP u Urugvaju bio je jedini na kojem se nije igrala utakmica za treće mjesto.

U finalu 30. srpnja 1930. su se našle dvije južnoameričke momčadi - domaćin Urugvaj i Argentina. Pošto su Urugvaj i Argentina susjedne države, više od 30 tisuća Argentinaca prešlo je estuarij La Plata kako bi gledalo finale. Veliko rivalstvo je vladalo između ove dvije reprezentacije. Toliko da se finale igralo s dvije različite lopte! Prvo poluvrijeme se igralo s "argentinskom", a drugo s "urugvajskom" loptom.

Urugvaj je u finalnu utakmicu, koju je uživo gledalo preko 90 tisuća gledatelja, ušao kao pobjednik Olimpijskih igara 1924. i 1928. godine, a na kraju je slavio i na prvom SP-u. Poveo je preko Dorada, da bi Argentina do kraja prvog poluvremena preokrenula rezultat na 2-1 golovima Peucellea i Stabilea. No onda je Urugvaj prebacio u brzinu više i preko Iriarte i Castra pobijedio Argentinu 4-2.

Zanimljivo je da su pobjednički trofej osvojila dva igrača s invaliditetom - Jose Leandro Andrade je bio slijep na jedno oko, a Hector Castre nije imao jednu ruku. Pobjednički pehar je kapetanu Urugvaja José Nazassiu predao tadašnji predsjednik Fife Jules Rimet, a 31.srpnja u Urugvaju je proglašen nacionalnim praznikom. 

Kapetan Francuske pogubljen

Po mnogo čemu će se pamtiti prvo Svjetsko nogometno prvenstvo. No Francuzi će ga pretežito pamtiti po jednoj činjenici. Naime, njihov prvi kapetan u povijesti SP-ova Alexandre Villaplane, koji je igrao na poziciji veznjaka, ubijen je zbog izdaje. Villaplane je usko surađivao s nacističkom Njemačkom, a direktno je bio povezan s 10 ubojstava. Pogubljen je na Štefanje 1944. godine.

Sljedeće Svjetsko prvenstvo, ono 1934. godine u Italiji, zahtijevalo je kvalifikacije pošto se za nastup prijavilo 36 reprezentacija. Samo 16 ih je moglo proći dalje jer je odbačen format natjecanja s prošlog SP-a. Naime, odmah se išlo u nokaut fazu, a Italija je osvojila svoj prvi naslov svjetskog prvaka, kao i drugi četiri godine kasnije.

Urugvaj je odbio nastupati jer su četiri godine ranije brojne europske reprezentacije odbile doći u Urugvaj. Bilo je to jedino Svjetsko prvenstvo na kojem nije nastupao aktualni svjetski prvak.