Pušnik: Šahom treniram svoj mozak, a igrače učim plivati...

Iako mu je ovih dana raspored prebukiran i doslovno radi od 7:00 - 23:00, Marijan Pušnik udovoljio je našoj želji za intervju, ali uz partiju šaha.

Treneru Hajduka, kako i priliči, ponudili smo bijele figure, i prigodu da dokaže je li bolji učitelj šaha, ili nogometa. Kako je vaš novinar šahist amater, Pušniku je trebalo tek 24 poteza za mat, no šah me i onako nije previše zanimao.

Otac, učitelj i trener

- Šah igram od malih nogu, no kad sam počeo s nogometom, nije više bilo dileme. Sjajan je za razvijanje mozga, za razmišljanje, pomaže mi da ostanem vitalan, ali i da razmišljam nekoliko poteza unaprijed - pojasnio je Pušnik, koji je i službeno registriran kao šahist u Sloveniji, a igra ga i na internetu. 

Krenuo je napadački, pješak na e4, potom skakač na c6, i prije prvog pitanja o tome koja su mu tri poteza unaprijed, kad je Hajduk u pitanju.

- Sad je teško tako razmišljati, možemo mi planirati što želimo, ali prije toga moramo ispraviti neke loše poteze od ranije - pojasnio je Pušnik, i napao još jednim centralnim pješakom na d5. 

Obzirom na razliku u šahovskom znanju, odlučio sam igrati zatvoreno, baš kao što će igrati Hajdukov sutrašnji protivnik, rumunjski Iasi. 

- Želimo prolaz, ali ga moramo zaslužiti na terenu. Oni su iskusna momčad, koja dugo igra skupa, koja sigurno neće napasti, a mi u Rumunjsku putujemo po gol u gostima, koji bi nam osigurao miran uzvrat pred našim navijačima – otkrio je Pušnik.

Svi znaju tko treba igrati

Razmjenu pješaka na d5 iskoristio je da u igru uvede najjaču figuru, kraljicu. Onu koju još uvijek nema u svojoj momčadi. Pravo pojačanje još nije doveo, a zbog ozljeda nema Kalinića, Sušića....

- Tako je kako je, prijelazni rok traje do kraja kolovoza i do tada ćemo se kompletirati. Uvijek se može više i bolje, no za sada smo vukli dobre poteze. Zato me i boli kad u novinama pročitam neistine koje obezvrjeđuje moj rad - ljutio se na neke kolege trener Hajduka, koji je već u petom potezu, lovcem na b5, ugrozio crnog kralja, pa sam morao krenuti s težim pitanjima, poput toga je li ga razočaralo stanje koje je naslijedio u Hajduku.  

- Nije, samo mi je dalo dodatnu energiju i entuzijazam. Tu sam da radim, ne da kritiziram i zato sam se čuo i s Burićem i s Vučevićem, u stožer sam uzeo legende Hajduka Vujovića i Varvodića, angažirao sam i Vika Lalića, još ćemo kvalitetnih ljudi okupiti i napraviti da Hajduk bude pravi, da ljudi imaju dobar osjećaj kad dođu na Poljud. 

U narednih nekoliko poteza rokadom sam spasio kralja, zavukao se dublje u bunker, a Pušnik je raspoređivao svoje figure i gradio novi napad. Baš kao što je igrače izveo s Poljuda. Najprije na predstavljanje dresova na Peristil, potom ih je odveo na razgledavanje trofeja i predavanje iz povijesti Hajduka...

- Moramo ih nahraniti emocijama navijača. Nogomet je kao šah, momci moraju razmišljati, moraju znati gdje su i koji dres nose. Premalo se ranije radilo na tome. Ja se trudim biti im i otac i učitelj i trener...

Obzirom na odnos snaga, svoju bunker strategiju nadopunio sam pokušajem da što prije zamijenim što više figura. Pješak za pješaka, skakač za skakača, lovac za lovca...

Računao sam na remi. Iako je Pušnik bio nadmoćniji, obojica smo se pošteno oznojili na splitskoj vrućini. Bolje bi bilo da smo šah igrali na kupanju, uz more.  

- Okupao sam se ovo ljeto svega jednom, i to slučajno. Prije dva dana igrači su mi se požalili na umor, pa sam ih odveo na Marjan na kupanje. Skočio sam skupa s njima, jer dvojica ne znaju plivati, pa sam ih podučio, jer sam bio i učitelj plivanja. Što ćeš, nisu svi Dalmatinci, ha, ha, ha... Jednoga smo naučili, drugi će proplivati uskoro. Mora, pa kakav bi to igrač Hajduka bio, a da ne zna plivati - smijao se Pušnik, koji je nakon poziva na sastanak predsjednika Kosa, morao 'dodati gas' i razbiti novinarov bunker.  

Plan da izdržim 20-ak poteza sam ispunio, no vrlo brzo me doveo u bezizlaznu poziciju. Dok sam tražio izlaz, upitao sam ga izlazi li on, kad već ne ide na kupanje.  

- Nemam vremena, supruga mi je tu, a vidim je rano ujutro i kasno navečer. Ostalo vrijeme sam na stadionu. Izašli smo svega jednom, odveo sam je na Splitski festival, i baš smo uživali. Inače obožavamo dalmatinsku glazbu, Oliver, Mišo, Meri, Coce..., od novih Severina... Zapjevam i ja, ali samo kad sam sam, ili kad nas je puno, pa da se moj glas ne prepoznaje, nasmijao se trener Hajduka, baš kao što se nasmijao i na pitanje koga bi pozvao da mu pjeva na fešti nakon osvajanja trofeja s Hajdukom. 

- Uf, nemojte me to pitati, ne smijem vam reći. Ako budem iskren, žena će mi odmah potpisati rastavu braka...

Od poraza me dijelio svega jedan potez, ali ipak se nisam predao, iskoristio sam ga za posljednje pitanje, prepoznaju li ga Splićani i što mu kažu. 

- Prepoznaju, kako ne, a svi mi govore isto, tko treba igrati, a tko ne - nasmijao se Pušnik, koji je tako na svojoj koži naučio kako baš svi Splićani do 30. godine života vjeruju da mogu igrati u Hajduku, a nakon 30. da mogu biti treneri Hajduka. 

A mi? Mi smo naučili da trener Hajduka jako dobro igra šah, te da je bez obzira na težinu pitanja uspio ostati koncentriran. Matirao nas je na 'obje ploče', i za kraj poručio: 

- Mene vam uvijek kritiziraju da sam strog, a tek kad odem iz kluba, priznaju da sam bio blag i popustljiv. Nadam se da ću se dugo zadržati u Hajduku, tako da će me svi moći dobro upoznati. A to bi značilo i da ću napraviti rezultat koji svi priželjkujemo.