Mirzino ime zauvijek na dresu: Dječak koji je volio Hajduk...

Humanitarni klub navijača Hajduka Bilo srce prije desetak dana uplatio je donaciju akciji “Ili jesmo ili nismo’’ u ime dječaka Mirze Topalića, čije će se ime tako naći na trećem dresu Hajduka u sljedećoj sezoni.

Nažalost, zloćudna bolest bila je brža i mali Mirza to neće dočekati...

Desetogodišnjeg dječaka Mirzu Topalića skauti Hajduka snimili su prije tri godine dok je igrao za sarajevski Šampion Junior. Bili su uvjereni da je riječ o dječaku pred kojim je sjajna nogometna budućnost, pa su ga pozvali da im se priključi na turnirima.

Mirza je bio sretan, putovao je s Hajdukovom generacijom dječaka rođenih 2005. godine, odigrao desetak turnira i sve oduševio. I igrom i ponašanjem...

Nešto nije u redu...

Nekoliko puta proglasili su ga za najboljeg igrača turnira...

- Bio je dobar igrač i krasno odgojeno dijete, koje su baš svi voljeli i radovali se njegovim dolascima. Pogodila nas je ta tužna vijest, svi suosjećamo s tužnim roditeljima - kazao je Alen Reić, čiji je sin igrao s Mirzom u mladoj momčadi Hajduka.

Mirza je s Hajdukom bio i na turniru u Fažani, na kojem je zabio lijep gol Dinamu, no nije igrao završnicu turnira zbog visoke temperature. Nakon povratka u Split trebali su putovati na još jedan turnir, no pozvali su oca da dođe po Mirzu jer mu temperatura nikako nije padala.

Kasnije su čuli da je u Sarajevu pao u nesvijest, da mora na pretrage, koje su potvrdile sumnje da nešto nije u redu.

Mirza je hitno poslan u Zagreb, gdje mu je dijagnosticirana zloćudna bolest na mozgu, dr. Josip Paladino hitno ga je operirao, nakon čega se dječak počeo oporavljati.

Zauvijek na dresu

U Sarajevu su ga posjetili i suigrači, uoči jedne od utakmica razvili su mu i transparent podrške “Hajduk uz Mirzu’’, no nažalost - prije nekog vremena pao je u komu, iz koje se više nikad nije probudio...

- Teško mi je u ovom trenutku bilo što reći, život je okrutan i ne bira. Mirza je bio krasan, lijepo odgojen, pristojan dječak kakvog bi svaki trener želio u momčadi - ispričao nam je suznih očiju trener Hajdukova 2005. godišta Vinko Bego, koji je s kolegom trenerom Vedranom Kukočem otputovao na Mirzin posljednji ispraćaj u Sarajevo, a na njegov su grob položili Hajdukov vijenac.

Zavolio je Hajduk

Mirza se, kažu, u Hajduk odmah zaljubio, na prvi pogled...

- Nije on bio navijač Hajduka od rođenja, ali otkad je prvi put došao na Poljud, postao je pravi hajdukovac. Otac Samir bi ga doveo na stadion, tu je spavao i hranio se do odlaska i nakon povratka s turnira. Suigrači su ga voljeli, bio je baš drag dječak i svima nam je teško palo što ga više nema - rekao nam je Bego.

Mirza je preminuo 16. prosinca, a jučer je pokopan u Sarajevu.

Dres Hajduka iduće sezone nosit će ime dječaka koji je nepovratno zavolio Hajduk otkad je prvi put zaigrao u bijelom dresu.
No prije nego što se s obitelji trajno preselio u Split da bi mogao pohađati Hajdukovu nogometnu školu, shrvala ga je teška bolest. Ni operacija mu nije pomogla...

Tužna priča

Nogomet nisu samo Messi i Ronaldo, Modrić i Rakitić, Barcelona i Real, pa ni Hajduk i Dinamo... Nogomet su i Murtaz Ahmadi i Mirza Topalić, dječaci koji su posve slučajno dospjeli u medije.

Murtaz nakon što je od vrećica napravio Messijev dres argentinske reprezentacije, a Mirza nakon što je, nažalost, preminuo od zloćudne bolestisamo nekoliko dana nakon što su navijači Hajduka sakupili novac i uplatili donaciju kako bi se i njegovo ime našlo na trećem dresu Hajduka za sljedeću sezonu. Nažalost, danas svi pomalo zaboravljamo da je nogomet tako velik zbog njih, dječaka koji ga igraju i gledaju, a ne samo zbog megazvijezda.

Nogomet je preživio odlazak Pelea, preživio je i odlazak Eusebija, Maradone... Pa će preživjeti i odlazak Messija i Ronalda...
No neće preživjeti ako ostane bez onih koji žive za njega, onih koji ga gledaju. Bez Murtaza i Mirze ni Messi i Ronaldo nemaju smisla.

Svu ljepotu sporta, svu ljubav i tugu, vidjet ćete u pričama ove dvojice dječaka. Odjenuti najdraži dres - pa makar on bio napravljen od PVC vrećica - i osjetiti miris trave u subotnje jutro... Ima li išta veće od toga?

Počivao u miru, hrabri dječače.