Kek: Moja Rijeka ima balkanski šarm, eto zato smo šampioni...

Šuti, samo šuti, šuti, moj dječače plavi, odzvanjalo je u četiri sata poslije ponoći u riječkom kafiću Phanas, gdje su igrači slavili naslov.

Kek, Vešović, Bradarić, Prskalo... Nitko nije išao kući.


- Dečki, idem - prvi je oko dva sata rekao Zuta te s Ayajijem napustio feštu. 


Jutro poslije - bonaca. Grad duhova na Kvarneru, na ulicama nigdje nikoga.


- Uh, kako me boli glava...Bio je već dan kad sam došao doma - rekao je Matjaž Kek pijući sok.

Na očima tamne naočale, odjeven u kratke hlače i majicu kratkih rukava.

Nije, kao što običava, trčao opatijskom rivijerom. 


- Ma kakvo trčanje, plivanje... Ništa. Probudio sam se i pogledao prema Krku, Cresu. Kad ono - bonaca.. I more je utihnulo nakon burne večeri...


Dok razgovaramo, pred njim su dva mobitela, oba stišanog zvuka. No stol podrhtava od silnih poruka.

Stižu svakih dvadesetak sekundi.


- Došla mi je supruga, bio je sin s curom. Otvorio sam bocu šampanjca, a ono najbolje vino čuvam za društvo iz Maribora i Sukošana. Volim popiti čašu dobrog vina i opustiti se u Sukošanu. Tamo je moj raj. Znam da ima 80 posto hajdukovaca, ali nikad nisam imao neugodnosti. Ostala bi i supruga sa mnom, ali je otišla u Maribor. Znate, ona radi u Sava osiguranju, a nije htjela potrošiti dan godišnjeg, čuva ga za Sukošan...


'Da pripreme počinju za 20 dana, ne bih mogao...'

Na licu mu se vidi da je umoran. Istrošen. Kao da mu je 100 godina.


- Strašno sam umoran. Da pripreme počinju za 20 dana, ne bih se vidio u tome. Ne mogu, iscprljen sam. Dinamo nije posustajao cijelo vrijeme, strahoviti pritisak su radili. Čitao sam što je izjavio Jozak, pa Svetina... OK, sve je to u redu, nisu prešli granicu dobrog ukusa. To je nogomet.


Cijelu utakmicu bio je uz aut-liniju. Skakao, trčao, nervozno galamio. Čak i na 4-0 nije posustajao.

- Kad sam pogledao semafor, a na njemu 90. minuta, okrenuo sam se prema stožeru i pomislio: ‘Nemoj otići negdje sam, ostani s dečkima’. I ostao sam, ali kad je fešta na stadionu završila, a igrači otišli na slavlje u grad, kad sam ušao u svlačionicu i ostao potpuno sam, stisnuo sam šake i povikao: ‘To je to! Idi, Matjaž, s dečkima i proveseli se, zaslužio si! Nemoj biti tako krut.’

U Rijeku je došao u proljeće 2013. Za hrvatske prilike to je “fergusonovski” mandat.


- Kad sam došao, u mom srcu je bila samo jedna ljubav, Maribor. Nisam vjerovao da čovjek može imati dvije ljubavi, da uopće postoji takvo nešto. Ali sad vidim da postoji. Rijeka je moja druga ljubav. Nemam želju ići drugdje. Ljudi me pitaju zašto nisam potpisao novi ugovor, ali meni to ne treba. Postoji moja riječ, koja vrijedi više od ugovora.

'Ja i Zdravko o nogometu pričamo drukčijim jezikom'

Vjerojatno ne postoji Slovenac koji je toliko razveselio neki dio Hrvatske kao Matjaž Kek.

Trenerski gledano, eventualno je tako dobar posao s Ivicom Kostelićem svojedobno napravio njegov bivši trener, Slovenac Vicencij Cena Jovan. Ili trener Sare Kolak, također Slovenac - Andrej Hajnšek.

Prošlo je više od 20 godina otkad je Hrvate znao zaluditi Bojan Križaj. Ili eventualno Primož Ulaga. 


- Ili Jure Franko na ZOI-ju u Sarajevu - smije se Kek:

- Ma, znate što, pa i ja sam isto došao kao ‘skijaš’ u Hrvatsku.


Da, ali vi ste bili izbornik Slovenije na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi?


- Mislite da su to ljudi ovdje znali? Nisu. Doživljavali su me kao skijaša.


Najveći kritičar najboljeg trenera Prve HNL je otac Franci.

I on je bio nogometaš Maribora u drugoj jugoligi, kasnije i nogometni trener. 


- On je rođen 1933. godine. Kad smo izgubili jedinu utakmicu ove sezone, od Lokomotive u Zagrebu, sjeli smo za ručak, a on mi je rekao: ‘Matjaž, kako ste to igrali?! Sramota. Srami se’. To me malo pogodilo. I sin mi je prigovorio. Jedino je mama šutjela, ona je to pametno izbalansirala...


Kek nije ni znao da ga Zdravko Mamić često hvali. U intimnom društvu, daleko od očiju javnosti, često zna reći da je Matjaž najbolji trener u Hrvatskoj.


- Iskreno, bilo mi je jako drago kad je Zoki Mamić otišao iz Dinama. To sam mu i otvoreno rekao. Nazvao sam ga i rekao: ‘Zoki, drago mi je što si odmaglio’. Radio je jako dobar posao. Sa Zdravkom Mamićem sam često pričao, ali o nogometu. Makar, kad pričamo o nogometu, on i ja pričamo drukčijim jezikom. Ali još smatram da razumije nogomet, na kraju krajeva, sve to napraviti nije tako jednostavno, puno ljudi vidi Mamića kao jedini problem, ali ja se tu baš i ne slažem. Uvijek sam govorio da je Dinamo ispred nas bio zato što je kvalitetniji na terenu. Ali taj isti Mamić je poslije jedne utakmice rekao: ‘Trener Rijeke nam je omogućio da odigramo neriješeno’. Taj put mi je dobro spustio.


Kek je gospodin pa nije uzvratio verbalno.

Nego na terenu - pet komada popio je Dinamo ove sezone od Rijeke i tu je bilo jasno da se kuje naslov.

'Najvažnije je iskontrolirati sve te karaktere'

Osim trčanja uz Lungomare u Opatiji svako jutro ili vožnje biciklom, Kek se opušta uz jazz i klasičnu glazbu. Apsolutno sve zna o glazbi, toliko je “unutra” da je nekoć radio na lokalnoj mariborskoj postaji kao DJ.

No ima još nešto što ga smiruje kad je preopterećen, umoran, shrvan pritiskom borbe za Rijekin prvi naslov prvaka. A onda kad to osvoji, sve kreće iznova - navijači sad sanjaju Ligu prvaka. Nema druge nego - pobjeći “u brdo”...

- Volim se ponekad popeti na brdo, otići do crkve, naći Božji mir. Malo trpiš, iscrpiš se dok dođeš do gore, ali vrijedi. Ima malih stvari koje čine život ljepšim. Uživao sam, primjerice, nekoć gledajući Maljkovićevu Jugoplastiku ili Ivićev Hajduk. Stvarno sam u tome uživao.


U momčadi ima cijelu bivšu Jugoslaviju, igrače iz svih bivših republika.


- To vam je toliko različitih karaktera, kultura... Bilo je najvažnije to iskontrolirati. Kad je nakon utakmice Ristovski uzeo mikrofon i vodio navijanje, vidjelo se kolike su to emocije. To ne možete glumiti. Ako on to može glumiti, onda mu odmah dajte Oscara. Neka ide u Hollywood - smije se Matjaž.

Došao je omaleni Makedonac iz Italije kao praktički “no name” igrač, a sad je uvjerljivo najbolji desni bek hrvatske lige.

- Taj dečko Ristovski ima nešto u sebi, imaju i Vešović, Bezjak.. Rekao bih da moja momčad ima balkanski šarm!

Kao i Kek, rekli bismo. Šarmantan i uvijek dostupan. Čak i jutro nakon neprospavane noći poput ove. E, da, nije bilo malo onih navijača Rijeke koji su mu, uz stisak ruke i tapšanje po ramenu, rekli: “Matjaž, što misliš o tome da sad preuzmeš reprezentaciju Hrvatske?”


- Nemojte, ljudi. Hrvatska ima svog izbornika. Pustite me još malo da uživam u svemu ovome. Baš čitam kako stižu pohvale sa svih strana, javio mi se Aleksandar Čeferin, predsjednik Uefe. Stigla mi je čestitka i od Zdravka Mamića. Znate, on je jako dobar glumac, ali ovaj put je iskren. Zaslužili smo to prvenstvo - rekao je Slovenac koji je zaludio Kvarner.