'Kad ćemo igrati pravi presing? Nisam baba vračara da znam'

Nakon prve četvrtine prvenstva Hajduk ima 17 bodova, no s tim bodovnim učinkom trener Marijan Pušnik nije zadovoljan, nedostaju mu barem dva boda, koja je po njemu Hajduk prosuo u Zaprešiću i koja želi nadoknaditi.

- Iskreno, ne bih bio zadovoljan sa 17 bodova u drugom kvartalu, ova momčad može i želi puno više. Ali jedno su naše želje, a drugo ono što ti protivnik dopusti, jer i protivnici imaju svoje želje i planove. Naš cilj je nadmašiti bodovni saldo od lani, a to bi značilo 17 bodova po kvartalu. A protiv koga ćemo ih osvojiti, to je već drugo pitanje - iskren je trener Hajduka, svjestan kako ga u subotu (19 sati) na Poljudu protiv Cibalije očekuje klasičan bunker u režiji Stanka Mršića.

- Vrlo je važno biti strpljiv, jer svi znamo da su oni opasni kad pređu centar. Ako ne zatvoriš dobro, mogu biti jako opasni. Mi još uvijek u veznom redu nedovoljno pametno zatvaramo prostor, previše srljamo prema naprijed, ostavljamo rupe, što si ozbiljna momčad ne smije dozvoliti. Na tome puno radimo.

Hajduk je slavio u prvom kolu u Vinkovcima.

- Ponavljam se kao papiga kad kažem da dobro skautiramo protivnike, ali nakon prvoga kruga stvarno znamo sve o svim protivnicima, jer smo sa svima i igrali. Najteže su utakmice u kojima moraš pobijediti, jer svi danas igraju nogomet. Najbolja škola i primjer nam je Zaprešić, treba izvući pouke, otvoriti utakmicu što ranije, da se može lakše igrati do kraja.

O sastavu i standardnoj postavi Pušnik ne želi govoriti.

- Prije 30 godina se znalo tko igra i na kojoj poziciji. Danas ne. Hajduk nema 11 standardnih koji odskaču, jako puno mijenjamo, tražimo se... Ja znam 8-9 igrača koji će nastupiti, jer sam s njima svaki dan i znam kakve su im mogućnosti. Igrat će onaj tko na treningu pokazuje najviše, njega ću staviti. Bio bih lud da ne stavljam najbolje, iako znam da navijači i novinari imaju neke svoje favorite.

Upitao je kolega Pušnika hoće li nastupiti 'njegovi favoriti' Hamza Barry i Lovre Kalinić?

- Lovre je kapetan, on se vraća i preuzima traku. Jučer je normalno trenirao i nadam se da će biti ok. Nismo ga forsirali, on je ipak naš najbitniji kotačić. Hamza Barry? Vidjet ćemo... Pokazao je da zna nogomet, da dosta trči, te što me najviše raduje, traži loptu i igra vrlo okomito.

Nakon četvrtine prvenstva prigoda je da se Pušnik prisjeti najtežeg i najdražeg trenutka.

- Najtužniji trenutak u prvenstvu su oba derbija. Nikome nije lako nakon što tako odigra derbi. Nismo mi bili toliko loši, koliko je bio loš rezultat, ali na koncu se pamti samo rezultat. Iako se u Splitu stalno govori o dugoročnim projektima, ipak je važan i pamti se samo rezultat. Najradosniji trenuci su kad nešto odigramo onako kako smo to uvježbali na treningu. Još više radosti će biti kad dođe trenutak da stvarno zaigramo presing. Za sada je to u pojedinim fazama, ide to na bolje...

Kad će to biti?

- Ja sam trener, nisam baba vračara. To je teško pitaje. U Olimpiji mi je trebalo tri mjeseca, ali su momci vrlo brzo usvojili stil igre. U Celju sam to radio dvije godine, u Japanu pola godine, u Iranu nakon 7-8 mjeseci... Zavisi to od karaktera igrača, koliko imaš novih i koliko se žele prilagoditi na trenera i stil igre. Teško je reći, ne bi bilo ozbiljno da kažem 5 mjeseci, pa da me hvatate za riječ. Nadam se što brže. Puno zavisi od karaktera igrača, koliko su spremni učiti i usvajati promjene. I prije se ovdje radilo dobro, ali su bili drugačiji zahtjevi i načini igre. Nekima se teško prilagoditi, a neki to nikad i ne uspiju.