Član NO koji Burića zove Vulić: Ja pamtim samo ženska imena

Ovih smo dana iz nekoliko različitih izvora mogli čuti kako se sudbina Hajduka nalazi u rukama čovjeka koji ne zna kako se zove trener Hajduka, kako sportski direktor, niti koliko traje utakmica. Iako nitko nije izrijekom kazao kako se radi o Gusti Santiniju, on sam se prepoznao i uopće s tim nema problema. 

- A zašto bih ja morao znati nešto o nogometu? Što je tu loše ako ne znam ime trenera ili sportskog direktora. Evo, dok razgovaramo, ni sad se ne mogu sjetiti imena sportskog direktora koji odlazi, a isto sam tog finog, pristojnog i bistrog momka zamolio da ostane, jer dobro radi svoj posao - otkrio nam je Guste Santini i onda sam nastavio:

- Ja vam uopće ne pamtim muška imena, ženska pamtim nešto bolje, ako vas taj odgovor zadovoljava. Moj životopis i preko 20 napisanih knjiga o ekonomiji valjda su dovoljna potvrda da nisam baš budala, da nešto ipak znam. O meni javno sude ljudi koji su pročitali manje knjiga o ekonomiji nego što sam ih ja napisao, a ja držim da sud o nekome mogu dati samo ljudi koji su jednako ili bolje educirani. Jednu stvar javnost mora naučiti, mi u NO nismo ekspertni tim za nogomet, nas je većinski vlasnik postavio da kontroliramo što se događa i da štitimo njegovu imovinu. I ja uopće ne znam kako se netko usudi kritizirati nas ako nas ne kritizira onaj tko nas je imenovao. Mene se diskreditira zbog toga što ne znam nečije ime, a ne ističe se da sam ono što neki jako puno plaćaju, a to je moje stručno znanje i iskustvo, stavio Hajduku besplatno na raspolaganje. Meni u Hajduku ne treba promidžba ni slava, ja se, za razliku od nekih, ne moram realizirati preko Hajduka. Ušao sam u sve ovo čista srca, zbog Hajduka kojeg volim, a sada mi je žao što sam uopće ulazio.

Santini je želio naglasiti što se događalo na sjednicama NO.

- Bilo ih je previše i bile su prekomplicirane, a s obzirom da ja ne znam ništa o sportskom segmentu kluba, ja sam vam uglavnom bio suzdržan pri glasovanju o tim stvarima. Kako da ja odlučujem o tome hoće li neko dijete dobiti ugovor ili ne, kad o tome ne znam ništa, niti bi me to trebalo interesirati. Zato sam i zatražio veće ovlasti za predsjednika uprave Brbića, no moje sugestije nisu prihvaćene – tvrdi Santini, koji priznaje da je digao ruku za izglasavanje nepovjerenja Brbiću.

- Što znači da sam bio jezičac na vagi da Brbiću izglasamo nepovjerenje? Pa bio sam i jezičac na vagi da mu ga izglasamo, i tada je moj glas presudio. Tada je bilo 5-4, sada 4-5. Zašto je to tada bila demokracija, a ovo nije? Ovo što se događa nije u redu. Sada neki članovi NO odlaze, dižu ruke, jer nije po njihovom. Pa kakav je to  način, je li to demokracija? Ili će biti po njihovom ili neće biti nikako. Ja sam predvidio da će se ovo dogoditi, napisao sam 14. prosinca pismo i poslao ga kolegama u NO. Tamo sve piše. Neka vam ga novi predsjednik NO Marasović pokaže. Sigurno je jedino da ja na njega nisam dobio odgovor i da nitko po njemu nije postupio. U Hajduku sve mora biti otvoreno i transparentno, ako grad kao većinski vlasnik nije zadovoljan, neka nas mijenja. Neka kažu, gospodine Santini, vi znate pisati knjige, ali ne znate ništa o nogometu, prećelavi ste za nas i mi ćemo vas promijeniti. Ali Guste Santini neće nikad reći da odlazi zato što netko drugačije od njega misli i za svoj stav će se boriti argumentima, a ne ovako, odustajanjem... Ultimatum kao argument ne prihvaćam.

Da ipak nešto zna o nogometu i Hajduku, Guste Santini je otkrio na kraju.

- Hajduk mora naći svog Tita Kirigina, Tomislava Ivića i Miljenka Smoju.  Ja sam odrastao sa zlatom generacijom Hajduka '70-ih godina, moj život je obilježio Bajdo Vukas, pa i Petar Nadoveza. Zbog njih sam putovao na utakmice i to je Hajduk kakvog želim vidjeti. Samo lud čovjek ne bi želio da se ta vremena barem dijelom opet ne vrate. Ostalo me ne zanima. Ne znam tko će biti novi predsjednik, nemam svog kandidata, a svoje ću mišljenje dati na sastanku, kad me informiraju o kandidatu. I njemu ću ponoviti isto ovo što sam kazao vama. Ja se nisam vezao ni s kim, samo s Hajdukom. Imam svoj stav i svoj glas, koji ću dati po savjesti. Došao sam raditi na dobrobit Hajduka, po svojoj savjesti, etici i moralu, a ne da bi otežao restrukturiranje Hajduka ili da bih ga privatizirao. Hajduk je veći i od mene i od vas, Hajduk je veći od svih, on je društveni i socijalni institut, on je za Dalmaciju ono što je obruč oko bačve, on nas sve povezuje i drži na okupu.