Majka dvojice sinova priznaje, tek je s obiteljskim životom počela živjeti svoje snove. Voditeljica RTL-a u intervjuu govori o majčinstvu, završetku studija i svom braku
Monika Kravić Mamić priznala: Sve više nalikujem svojoj majci
Premda Moniku Kravić Mamić (31) mnogi pamte kao opuštenu djevojku zaigranih uvojaka koja se publici predstavila u natjecanju “Story SuperNova”, danas je potpuno druga žena. Još beskrajno zaigrana i djetinjasta, no prije svega odgovorna majka i brižna supruga. Ubrzo nakon što se u lipnju 2008. godine udala za sportskog menadžera Marija Mamića, sina izvršnog dopredsjednika GK Dinamo Zdravka Mamića, karijeru je stavila na čekanje. Tek ju je prošle zime ponuda s RTL-a potaknula na razmišljanje o povratku “prvoj ljubavi”, televiziji i preuzela je voditeljsku palicu “Extra Magazina”.
S novim radnim mjestom stigli su i novi izazovi
Café24: Vaš povratak na ekrane u siječnju mnoge je iznenadio. Jeste li savladali početnu tremu?
Bila sam uvjerena da će s mojim povratkom sve biti kao nekad. Ali nije. Sad sam majka i životni prioriteti su mi se promijenili. No brzo sam se vratila u poslovnu rutinu. Premda sam dosta kolega znala od prije, ipak sam se morala adaptirati na novo okruženje.
Café24: Jeste li imali dojam da vas gotovo šest godina nije bilo na televiziji?
Zapravo ne. Cijelo sam vrijeme pratila što se događa. Bila sam prisutna na ovaj ili onaj način pa mi ništa nije predstavljalo novinu.
Café24: Koje su vam se poslovne navike promijenile?
Nikad nisam bila jedna od onih koja se budi i odlazi na počinak s mislima o poslu. Odmalena sam maštala o obitelji i težila tomu. Stoga sad, umjesto odlaska na kavu s kolegama nakon radnog dana ili druženja, trčim kući. Dođem na posao, odradim svoj dio najbolje što znam i jurim dječici. U svemu što radim nastojim pronaći smisao za njihove živote. Premda su posao i karijera bili važan dio mog životnog stila i odabira, tek sam sada kao majka potpuna osoba.
'Vratila sam se na faks i mijenjala pelene'
Café24: Promjena karijere nije dolazila u obzir?
Razmišljala sam o svemu pomalo, pa i o povratku na televiziju. U međuvremenu sam završila i školovanje pa se prirodno nametnuo moj povratak na male ekrane. Nikad prije nisam radila ništa drugo osim novinarstva. Brzo nakon porođaja imala sam potrebu vratiti se na televiziju, na kojoj sam tada radila. No okolnosti su se promijenile. Nisam imala iste prioritete i kako je vrijeme odmicalo, sve više smo se udaljavali od ideje o nastavku suradnje. Tada sam se vratila na fakultet i posvetila se odgoju sina. Kad sam rodila Jakova, svog drugog sina, ubrzo je došla ponuda s RTL-a. Tada su se stvari nekako poklopile.
Café24: Bili ste sigurni da je došlo pravo vrijeme, da više niste mama s “punim radnim vremenom”?
Svi dvojimo i preispitujemo odluke. I one poslovne i one privatne. Imala sam neke ideje, no ovakav mi je angažman najviše odgovarao zbog načina ritma života moje obitelji i mene. Na koncu, s dječicom sam bila puno, odrasla sam, oni su me uozbiljili. Premda sam u nekim stvarima ostala djetinjasta, promijenili su mi se pogledi na život.
Café24: Koliko je truda bilo potrebno da uz odgoj malog djeteta završite i fakultet?
Uspijevala sam jer sam se bavila isključivo studijem i Josipom. Ispočetka sam učila dok je on spavao. Katkad bi mi u čuvanju uskočili roditelji. U krajnjoj liniji i Mario, kad je bio slobodan, kad su mu poslovne obaveze to dopuštale. Onda je Josip krenulo u vrtić pa sam dobila slobodna jutra i potpuno se posvetila učenju. Tajna je u tomu što sam istinski željela diplomirati. Fakultet sam isprva shvaćala ležerno, stoga su često i moji ispiti bili zadnja rupa na svirali. Zapravo, što sam više radila, to sam manje učila.
Café24: Kad je Josip krenuo u vrtić, za koga je odvajanje bio veći izazov?
Knedla mi je stajala u grlu, ali Josip je tete i vrtić prihvatio bez problema od prvog dana. I danas je njegov obožavatelj. Vjerovala sam da je to najbolja stvar za njega i da će vrijeme uz vršnjake za njega biti samo pozitivno. Gledajući ga u bezbrižnoj igri s dječacima i djevojčicama, osjetila sam pravu radost. Zbog toga sam i ja bila staložena tom promjenom u našemu životu.
Café24: Po čemu se razlikuju Jakov i Josip? Koji je sličniji vama, a koji Mariju?
Kao bebe, bili su poprilično slični. Bili su jako dobre bebe. Josip je senzibilan, obziran, baš ‘dobrica’. Jakov je temperamentniji i svojeglaviji. Ipak, najsretnija sam zbog toga što se odlično slažu. Užitak mi je gledati kad se zajedno igraju.
'Veselim se što brzo odrastaju, ponekad mi nedostaje snage'
Café24: Koji su najveći izazovi u majčinstvu s kojima ste se susreli?
Djeca se odgajaju ljubavlju. Treba ih samo voljeti do neba, bezuvjetno - onako kako oni vole nas. Voljela bih da su mi sinovi sretni, da znaju živjeti sami sa sobom, da znaju što žele od života i pokušaju do svoga cilja doći na pošten način. Važno mi je da su dječaci pristojni i zadovoljni svojim odabirima. Od danas kad biraju igračke do jednog dana u budućnosti kad će odlučivati o važnim i velikim stvarima.
Café24: Vodite li se u odgoju savjetima iz knjiga ili iz iskustva majke, svekrve, prijateljica?
Mislim da tu savjeti puno ne pomažu. Svaka moja odluka po pitanju sinova dolazi iz srca. Odgajam ih kako osjećam da je najbolje i najispravnije. Trudim se biti dosljedna, strpljiva i nježna.
Café24: Ponavljate li mamine pogreške?
Ponavljam mamine korake, to nikako nisu pogreške. Sve više uviđam da se pretvaram u nju. To mi je rekla i 11 godina mlađa sestra Jelena. Isprva sam se iznenadila kad sam čula njezin komentar: ‘Ista si mama.’ Ima nešto u tome. To se valjda dogodi spontano. Često se uhvatim kako izgovaram rečenice koje je moja mama izgovarala meni sve donedavno.
'Maštala sam o obitelji, no na toj slici nikad nije postojao pas'
Café24: Jeste li zadovoljni svojim životom?
Oduvijek sam sanjarila o slici idealne obitelji. Muž, ja i dječica. Ta idila okupirala je moju maštu odmalena - samo što u priči nikad nije postojao pas. Pasa se bojim. Moram priznati da nisam očekivala da će se sve odviti tako brzo. Vjerovala sam da će mi se to odigrati u tridesetima. No dogodilo se ranije. Drago mi je da me zovu mlada mama. Ima to svojih prednosti. Josip kao petogodišnjak već ima mnoge interese. Uživam odgovarajući mu na tisuću i jedno pitanje. Jakov je u zahtjevnoj fazi i poprilično je temperamentan. No ubrzo će i on stasati. Veselim se tome jer mi ponekad nedostaje snage.
Café24: Koja je vaša najveća prednost kao mlade majke?
Mnogi kažu da su mlade mame manje opterećene. Kod mene to nije bio slučaj, pogotovo nakon prvog porođaja. Ja bih vjerojatno bila takva bez obzira na godine. Ali zapravo nisam bila tako mlada, imala sam gotovo 27 kad sam rodila prvog sina.
Café24: Priželjkujete li nakon dva sina još djevojčicu?
Oduvijek sam željela imati dva sina. Još kao djevojka u nekim našim ženskim pričama šalila sam se ću roditi dvojicu dječaka i da će se jedan zvati Jakov, a za drugoga ne znam. Mogu se zamisliti još s jednim djetetom, ali zasad uživamo upravo ovako.
Café24: Držite četiri kuta kuće i tri muškarca.Kako vam to polazi za rukom?
Da, a uvijek mi se nekako čini da je najteže držati ovog najstarijeg...
Café24: Kako to mislite?
Zezam se. Mario i ja to nekako zajedno držimo. Sve je stvar volje i dobre organizacije, pogotovo kad imate malu djecu.
Café24: Jeste li ikad zbog suprugove karijere razmišljali o odlasku iz Hrvatske?
Da moram, da stvarno moram i da je to jedina opcija, onda bih otišla. Ali ne bih to željela. Volim biti okružena meni važnim ljudima, obitelji i prijateljima. Da sam primorana na bilo kakav način, naravno, sjela bih u auto ili avion i otišla. No nekako ne vjerujem da će se to dogoditi. Vezana sam uz domovinu.
'Volim zatulumariti, ali to više nije tako često'
Café24: Uspijevate li sa suprugom ukrasti trenutak samo za sebe?
Otkako smo roditelji dvojici dječaka, puno rjeđe. Stalno je jednome od njih nešto, jedan spava, drugi je budan, jedan bi u kino, a drugi još nema tu koncentraciju... Manje ‘krademo’ te trenutke u odnosu na to kad smo imali samo Josipa, jer kad imaš jedno dijete, prilagođavaš se samo njemu. To je jedan zahtjevniji period, ali i on ima svoje čari.
Café24: Čak ni sad u lipnju, povodom šeste obljetnice braka?
Teška sam po tom pitanju. Kad otputujemo, nedostaju mi djeca, razmišljam o njima i ne mogu se potpuno opustiti. Ukrademo mi koji dan za sebe, ali nekako mi se čini da čekamo da Jakov još poraste pa da u putovanjima uživamo u četvero.
Café24: Kako se najbolje zabavljate?
S mužem na večeri, s prijateljicom na kavi, s djecom u parku. Volim i zatulumariti. Iako to nije tako često.
Café24: Krajem srpnja vam je 32. rođendan. Kakve su vam tridesete?
Katkad sjedim i promatram djecu, pomalo mi je nezamislivo da su to moja djeca i da sam im ja majka. Znate, kad se suočite s tim osjećajem strahopoštovanja uloge kao što je biti majka. Tridesete su mi odlične. Zapravo danas se osjećam puno bolje nego u dvadesetima. I imam osjećaj da ni to nije to. Mislim da najbolje godine tek dolaze.