Luka Nižetić: Jedva čekam da svoj novi album pustim u život

Luka Nižetić se pred očima publike transformira iz zaigranog dječarca u odraslog umjetnika, koji je plan?

Nema planiranja. Planovi donose neka očekivanja, a ako sam jednu stvar shvatio u ovom poslu je da se ne treba oslanjati na očekivanja, pogotovo ne kada se baviš kreativnim radom gdje nema mjesta kalkuliranju. Promišljam svoju glazbu, aktivno se bavim svakim segmentom nje i prije svega volim ono što radim. Jednako vjerujem i u pjesme koje budu hit i u one koje se ne zavrte toliko, i to je možda jedini plan. Izdavati isključivo glazbu u koju iskreno vjerujem i koju cu i za 20 godina s guštom izvoditi pred svojom publikom. Na kraju krajeva, život je ono što ti se događa dok planiras nesšto drugo, ako to ne prihvatiš, ne gine ti duhovna erozija. Ono na čemu radim je novi album, a za koji dan izlazi i novi singl koji sam napravio u suradnji s Baby Dooksom, 'Ljubav je mukte' i jedva čekam da ga pustim u život.

Kako je Babydooks utjecao na vase zvukovno odrastanje?

On je kao rak samac koji je zakopan u svom studiju od 0-24, a ja kao moruzgva, sam mu jednog dana pokucao na vrata s prijedlogom da nesto pokušamo zajedno. Tako smo na obostrano zadovoljstvo ušli u jednu pravu pop/electro/happy/beat/svaštanešto simbiozu. Karakterno smo se kliknuli, kao i glazbeno, odlično se nadopunjujemo i mislim da radimo dobre stvari. Imamo slične vizije i čujemo glazbu na sličan način. Nisam u mlađim danima pratio hiphop scenu, odrastao sam na drugačijem glazbenom izričaju, inficirala me glazba Radioheada, Doorsa, Beasty Boysa, Nirvane, Michael Jacksona, no bio sam upoznat s njegovim producentskim talentom. Na kraju mi se otkrio i kao iznimno talentirani autor. Dobio sam u jednoj osobi tekstopisca, autora glazbe, aranžera, producenta i k tome još ludilo kuva, di ćeš bolje? :)

Promišljate li ciljanu publiku, nekad su to bila djeca, pa odrasle tete koje vole gledati slatkog mladića, a danas?

Radim glazbu za ljude, ne ograničavam se ni dobno, ni rodno… jel se to tako kaže!? Svako od nas bi volio da se svima sviđa sve što radimo, ali nažalost to ne ide tako, publika se na kraju sama isprofilira. Dooks i ja radimo neopterećenu pop muziku s porukom, fino isproduciranu, prijemčljivu svakom uhu. Kad kreneš vrlo mlad baviti se ovim poslom neminovno je da te prvo zamjeti ona mlađa, teenejđerska populacija, no s vremenom kako sazrijevaš tako odrasta i mijenja se tvoja publika, pa je takav slučaj i kod mene. 

U zadnje se vrijeme bavite vizualizacijom pjesama, koliki je rizik da spot uzme snagu ili poruku pjesmi? Kako to izbjeći?

Danas sve više izvođača, kako vani tako i kod nas, spaja odmah vizualno i auditivno. Ne ide više prvo audio singl pa nakon nekog vremena i video zapis. Vizualni dojam je itekako važan, a to govori činjenica da pjesmu može još više dići ili je pak spustiti, odnosno smanjiti njezin doživljaj.Na žalost često se neki izvođači povode za time da u spotovima ponude 'meso' kako bi dobili dodatni PR i veći broj klikova. To definitivno nije moj 'cup of tea', meni je važnije dati neku originalnost ili prepoznatljivost video price, a ako još pogodi senzibilitet pjesme i publika 'pročita' ono što si htio reći onda je to dobro obavljen posao. Vremena se mijenjaju, standardi se konstantno dizu, dobre kamere su sve povoljnije, redatelja ko pljeve, čak se i s mobilnim uređajima može snimiti dobar video, no, kao i kod autora glazbe, važna je ideja i njezina dobra realizacija, biti originalan i naravno, prvenstveno svoj, jer ti jedino tad publika i vjeruje. Bitno je pogoditi bit pjesme, kroz sve kanale prenijeti emociju.

Ocjenjivati druge nije tako lako, kako ste se oko toga dogovorili sam sa sobom?

Nikako nije lako. Sudjelujući u show-u 'Zvijezdice' dosta toga sam naučio i o sebi, jer sam se našao s one 'druge' strane. Najlakše je slušati djecu i uživati u njihovim talentima. Nitko ne voli kada ga se ocjenjuje, iako mislim da djeca to puno bolje podnose od odraslih, koji su puni taštine i teško podnose kritiku, a kamoli uspjeh nekog drugog. Djeca su slobodnija, nisu toliko zatrpana predrasudama i vrlo iskreno pristupaju svemu bez imalo ustručavanja i bilo bi super da takva ostanu i kad odrastu, no društvo im postavlja na žalost neke druge vrijednosti. Teško je donositi odluke jer uvijek misliš da radiš nekakvu nepravdu, ali na kraju moraš se odlučiti za jednoga. Ne znam bi li se i sam usudio prijaviti na takav show zato im svaka čast i veliki respect! 

Je li vam film važan kao bijeg od stvarnosti u kojoj živimo, ili?

Veliki sam filmofil. Najdraža mi je europska kinematografija, naročito moderni francuski film, ali sam i veliki ljubitelj starih majstora kao što su Tim Burton, Stanley Kubrick, David Linch. Od recentnih filmova najviše me oduševio 'Mustang', turski film koji je bio nominiran za ovogodišnjeg Oskara u kategoriji za najbolji strani film. Film mi dođe kao nepresušna hrana za dušu, nema ljepšega ušuškat se navečer i stisnuti play. To je samo moje vrijeme koje ne dam nikome. Film i glazba su nekako u mom svijetu u istoj kategoriji, bez jednog i drugog ja ne bih egzistirao.

Jesi li svjesni da neki od ljudi kojima nudite glazbu ne žive baš najbolje, kako ih razvedriti notama i tekstom?

Naravno da sam svjestan jer i ja i svi bliski meni živimo u toj istoj nepravdi, čak ne govorim lokalno nego globalno. I to je ono što radim kroz glazbu, ne stojim iza neke začarane ograde iza koje je sve lijepo, ali nastojim biti pozitivan i tu pozitivu širiti, ritmom i sve više i svojim tekstovima. Glazba je kao i svaka vrsta umjetnosti bijeg od stvarnosti koja često nije najugodnija i nadam se da ce uz mene netko uspjeti pobjeći od svega, barem dok smo u istom ritmu. Citirat ću za kraj Platonovu:' Glazba daje dušu svemiru, let umu, krila mašti i život svemu.'