Pero: Dosta je bilo, vrijeme nas je pregazilo, tu su novi klinci...

Frizura sve više ima srebrnu nijansu, Petar Metličić na leđima nosi već 36 godina. Došao je u Barcelonu pogledati borbu za broncu, a poslije utakmice je proslavio medalju s našim igračima.

- Možemo biti zadovoljni s ostvarenim. Koliko sam shvatio, cilj je bio četvrtfinale, a ovo je ipak puno bolje od toga. Uvijek želimo da medalja bude zlatna, no izgubili smo od momčadi koja je u ovom trenutku bila bolja od nas - rekao je legendarni kapetan, koji je već četiri godine navijač.

- I mogu ti reći da nije uopće loše. Opušteniji sam, mirniji, iako se ponekad i pošteno iznerviram - kaže Metličić i dodaje:

- Bilo mi je čudno sa strane gledati prvo natjecanje ili dva nakon što sam otišao, no sad je toga osjećaja sve manje. Puno sam toga prošao, dao sam sve od sebe, puno toga dobroga smo napravili i zato mi ne fali toliko. Ispunjen sam i svjestan da je ovo neko novo vrijeme. Moje vrijeme je prošlo, sad su tu neki novi klinci, drukčiji od nas. Uostalom, to više ni nije moja generacija, momčad je potpuno drukčija od one koju sam ostavio.

Bilo mu je čudno gledati Hrvatsku bez njegova prijatelja Ivana Balića, ali...

- Čujte, jednoga dana do toga je moralo doći. O načinu na koji je to napravljeno ne mogu puno, o tome više mogu govoriti on i oni koji su odlučivali. No bit će rukometa i poslije njega, iako je to momak koji nije obilježio samo hrvatski, nego i svjetski rukomet. Ma najbolji je igrač u povijesti, nema potrebe reći ništa više od toga. Dečki bez njega igraju dobro, vrijeme prolazi i to je tako. Nažalost, povratka više nema - kaže Pero.

- Dobro, on najbolje zna je li gotovo, ali i sam je izjavio da vjerojatno jest. Meni je žao, mislim da još može igrati, da nije baš tako star... Mislim, nije star kao ja - dodao je sa smiješkom.

Na kraju ove sezone oprostit će se Pero od rukometa.

- Dosta je bilo. Odvojen sam obitelji, djeca rastu i sve mi se više čini da ima važnijih stvari od rukometa. Napravio sam sve u rukometu i nemam više ni volje ni potrebe da idem dalje. Fizički sam OK, ali nema više motiva. Nije lako svako jutro ustati i otići na trening. A dolaze mladi, momci od 20 godina koji lete, grizu... Treba okrenuti novu stranicu u životu i to jedva čekam. Nedostajat će mi rukomet, ipak mi je godinama bio doručak, ručak i večera, ali znat ću uživati i u drugim stvarima - priča Pero.

Novi izbor je trenerski posao.

- Probat ću biti trener pa ćemo vidjeti. Nije to lako raditi, bez obzira na kvalitetu koju imaš kao igrač, jer to je sasvim drukčiji posao. Vidjet ćemo, Ivano i ja imamo školu rukometa i najbolje je krenuti s djecom pa do kud dođem. Volje imam, ali svjestan sam da to nije lako.

Jednoga dana mnogi bi ga voljeli vidjeti i na mjestu izbornika.

- Oh, daleko sam ja još od toga - uzdahnuo je Pero pa zaključio:

- Keta je mlad, nema potrebe da se ja tu guram. Reprezentacija je velika stvar, to je kao fakultet. A ja još nisam završio ni osnovnu ni srednju školu.