Na prvenstvu u koje su domaćini uložili 200 mil. € Hrvatska danas počinje svoj lov na 1. zlato nakon 10 godina. Nema ozljeda ni problema, ne smije biti ni opravdanja
El-Vori i 15 kauboja kreću u lov na zlato: Prva na redu Austrija
Možeš trenirati, trčati, dizati utege, uigravati linije, obranu, napadačke akcije, ali priprema tu nije gotova. Da bi bio potpuno spreman, moraš se saživjeti sa zemljom u koju ideš. A naši rukometaši i to su obavili. Kapetan Igor Vori na glavu je stavio tradicionalnu arapsku maramu i odjenuo se “arapski” pa poveo momčad u lov na prvo zlato nakon 2004.
Dobro, na ovom snimanju je svom tom arapskom tradicionalizmu dodao i skupi tablet, ali i to je Katar. Pustinja, nepregledna gomila pijeska i konzervativni običaji karakteristični za arapski svijet s jedne, ali i hrpa betona, modernih cesta, građevina te najmodernijih čuda tehnologije s druge strane. Evo, danas se u Kataru igra i rukomet, ne tako davno to je bilo praktički nezamislivo, gotovo suludo.
Nitko nikad nije više uložio u neko rukometno natjecanje, čak 200 milijuna eura! U Dohi sasvim sigurno neće biti problema s komforom, premalim krevetima ili nedovoljno bogatim obrocima. Dvorane su ultramoderne, nove, ispunjavaju sve kriterije potrebne za igranje rukometa. Neće biti ni dugih putovanja, u Dohi su apsolutno sve dvorane i svi hoteli na 20-ak minuta vožnje. Dakle, opravdanja takve vrste nitko neće moći imati, parket će ovdje biti jedino mjerilo.
Kad je tako, hrvatski kapetan “El-Vori” i njegovih 15 kauboja imat će priliku pokazati sve što znaju. A dokazano znaju mnogo, Hrvatska je već godinama sam svjetski rukometni vrh i to se ni u Kataru ne bi smjelo promijeniti.
- Nikad na neko prvenstvo nisam išao ovako spreman i odmoran - kazao je Vori prije polaska u zemlju pijeska i luksuza.
Uz to, nije bilo ni ozljeda, nesreća i pehova. U nekim prošlim vremenima Čupić je na pripremama ostao bez dijela prsta, Lacković se porezao na razbijenu bocu, Balića su mučila leđa... Danas nema ni Lackovića ni Balića, to možda i nije idealno, ali nema ni problema takve vrste, a to je fantastično. Najviši ciljevi i već uobičajene “želje i pozdravi” hrvatske javnosti za Golužinu su momčad nešto što se ponavlja iz godine u godinu, znaju se ovi igrači nositi sa svim tim.
Hrvatska “pustinjska oluja” počet će s Austrijom, nastaviti se s Tunisom, protivnikom koji tuče kao da ima 16 Didiera Dinarta, a zatim slijedi “slobodan dan” protiv slabašnog Irana. Za potvrdu prvog mjesta u skupini, koje donosi lakšeg protivnika u osmini finala, Hrvatska će se morati obračunati još i s Makedonijom, našeg trenera Ivice Obrvana, pa za kraj i sa susjedima iz BiH. Osim susjedski, bit će to bratski okršaj. S jedne strane naš Igor Karačić, s druge njegov brat Ivan... Tata i mama navijat će za - obojicu.
Put do polufinala, u kojem svi analitičari vide društvo iz završnice EP-a, Dansku, Španjolsku, Francusku i Hrvatsku, mogao bi voditi i preko reprezentacije Katara. Kao i sve ostalo, momčad za SP ljudi su - kupili. Na golu Goran Stojanović i Barcelonin Daniel Šarić, u polju Španjolac Vidal i Francuz Roine, tu su i Memišević, Omahić... A izbornik - legendarni Valero Rivera. Eto, tako to rade Katarci.