Retrospektivna izložba Vlasta Delimar: "To sam ja"

Svoj umjetnički rad Vlasta Delimar započinje krajem 70-tih godina, u vrijeme kada je postkonceptualistička scena u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji u punom intenzitetu. Od samih početaka svog djelovanja na direktan način, vrlo samosvjesno gradi svoj umjetnički opus. Druženje s Grupom šestorice autora i umjetnicima koji su se okupljali oko alternativnog radnog i izložbenog prostora Poodrom te kasnije galerije Proširenih medija, odredili su smjer i oblike njezinog umjetničkog djelovanja.

Odbacuje formalno obrazovanje, kao nedostatno, konzervativno, zastarjelo i raskida s tradicionalnim principima konstruiranja rada usmjerivši se na akcije, happeninge i performanse. 1978. godine započinje suradnju i emotivnu vezu sa Željkom Jermanom, koja će obilježiti prve godine njezinog umjetničkog rada. Uz prve performanse koje je izvodila s Jermanom, u kojima propituje muško ženske odnose, Vasta je izvela i niz akcija koje su se zbivale izvan galerijskog prostora, i imale su za cilj neposredan, direktan kontakt s publikom. U radovima nastalim tijekom osamdesetih koji uključuju fotografiju, kombinirane tehnike i medije, instalacije i performanse, Vlasta Delimar ispituje status žene kao društvenog i kreativnog bića, odnosno njezine mnogostruke uloge kao domaćice, majke, umjetnice, ljubavnice… proširujući domete vlastite senzibilnosti i senzualnosti. Godine 2003. Vlasta Delimar radi niz akcija s Milanom Božićem pod zajedničkim nazivom Provesti noć... Odabirući napuštenu povijesnu arhitekturu u kojoj provodi noć sa svojim suradnikom, umjetnica nastoji skrenuti pozornost na kulturne vrijednosti objekata, želi im 'udahnuti' novu energiju - kao novi početak - ukazati na potrebu njihove revitalizacije.

Kontinuitet izvedbi performansa od kraja sedamdesetih do danas, uključujući intimne performanse, često provokativne, ili danas već antologijske (Lady Godiva, Zagreb, 2001.), svrstava Vlastu Delimar, uz Tomislava Gotovca/Antonia Lauera, u najvažnije hrvatske protagoniste body arta.

Godine 2005. Vlasta Delimar započela je projekt Moja zemlja Štaglinec koji je prerastao u tradicionalni međunarodni skup umjetnika, na imanju u selu Štaglinec nedaleko od Koprivnice. Tema manifestacije je zemlja u svim aspektima, od praiskonskog do metafizičkog poimanja zemlje, koju umjetnici interpretiraju kroz performanse i akcije, instalacije, video, fotografiju i zvučne radove. Moja zemlja Štaglinec također će biti uključena i prikazana na izložbi.

U sklopu izložbe umjetnica će izvesti dva performansa: Poziv na druženje (posvećeno Jermanu) i Moj privremeni dom.

Performans Poziv na druženje spada u one radove koje je umjetnica osamdestih nazivala „komunikacije“ (Taktilna komunikacija, Vizualna komunikacija, Vizualno komuniciranje na Korzu, Autokomunikacija itd). Na početku svog djelovanja umjetnica je u performansima i akcijama veliku pažnju posvećivala kontaktu s posjetiteljima i osluškivanju senzibiliteta publike i pojedinca.

Danas Poziv na druženje predstavlja nastavak osluškivanja publike kojim umjetnica propitkuje do kuda je došao proces gradnje vlastite umjetnosti kroz tridesetak godina rada. Performans će se odvijati na mobilnoj pozornici koja će biti postavljena svaki dan na drugom mjestu: unutar muzeja, ispred muzeja, na autobusnoj stanici ispred muzeja, na tramvajskoj stanici ispred muzeja... Umjetnica će s gostima uz ručak razgovarati o umjetnosti. Performans će se snimati videom i istovremeno i prikazivati na ekranima unutar muzeja.

Performans Moj privremeni dom odvijat će se u izložbenom prostoru MSU-a, koji će privremeno postati dom umjetnice u kojem će živjeti i raditi tijekom trajanja izložbe.

Konstrukcijom privremenog doma u muzeju, umjetnica će započeti proces gradnje osobnog prostora koji će biti izložen pogledima publike, u kojem će posjetitelji moći aktivno sudjelovati i istraživati. Privremeni dom umjetnice bit će svojevrsni work in progress, ambijentalno djelo u totalitetu prostora, kao izraz nove egzistencije Vlaste Delimar.