Nataša Fiolica istinski uživa u poslu, ona je vodič za avanture

Tijekom studija počela sam se baviti turizmom. Radila sam za jednu agenciju i vodila turističke trekking i biciklističke ture po cijeloj Hrvatskoj, počinje svoju priču Nataša Fiolica (33), krajobrazna arhitektica iz Zagreba. Na tim turama upoznala je ljude iz mnogih zemalja, a zbližila se i s parom iz australskog Sydneya. Njih će posjetiti godinama kasnije na putovanju života. 

– Kako se bavim penjanjem i alpinizmom, direktor agencije uskoro me pozvao da mu se pridružim u Nepalu. Pristala sam i otišla na tri tjedna. Nepal me oduševio u potpunosti i znala sam već tada da ću se vratiti - nastavlja Nataša. Nakon povratka u Hrvatsku uspješno je nastavila studirati. 

- Naš fakultet surađivao je s velikom kineskom tvrtkom za krajobraznu arhitekturu iz Pekinga. Direktor te tvrtke bio je toliko zadovljan suradnjom da je rekao kako se bilo tko s faksa može poslije studija prijaviti na njihove natječaje za posao. Naravno, prijavila sam se i prošla na natječaju zajedno s dvije kolegice. Planirale smo ondje ostati tri mjeseca, no posjet se oduljio i ostale smo godinu dana - opisuje ona svoja iskustva. 

Prisjeća se kako su živjele u četvrti u koju turisti rijetko zalaze, pa su se mnogi okretali za njima. Kako nisu poznavale jezik, teško su se snalazile u svakodnevnom životu i otkrivanju namjene proizvoda na policama trgovina. Smijući se, kaže kako su odlično naučile znakovni jezik, a tek nešto malo riječi vrlo kompliciranoga kineskog. 

- Upoznala sam sjajne ljude, nove prijatelje, ali i proširila bazu stručnjaka s kojima mogu surađivati. Po povratku kući osjećaji su mi se miješali jer sam se s jedne strane zaljubila u Kinu, no s druge shvatila sam koliko je lijep i smiren život u Hrvatskoj. Kina je zemlja velikih razlika. Užurbano se gradi, život u Pekingu je jako brz, puno se radi, veliko je zagađenje. S druge strane, Kinezi zadivljuju svojom tisućljetnom tradicijom, koja se do danas zadržala u svim aspektima života, od korištenja tradicionalne kineske medicine, kulture pijenja čaja do vježbanja tai-chija i drugih vještina njege duha i tijela diljem mnogobrojnih prekrasno uređenih parkova. 

A u Hrvatskoj nema takvog stresa, ne radi se 20 sati na dan i prirodne ljepote su blizu. Samo za izlazak iz Pekinga treba dva sata, a kod nas si za dva sata na moru - prepričava Nataša. Vrativši se u Hrvatsku, pronašla je posao u struci. S tadašnjim dečkom svaki godišnji odmor koristila je za putovanja, no to su bili turistički izleti. 

- Počelo mi je smetati što, iako volim svoj posao, u firmi ponekad moram sjediti čak i kad ga nema samo da se zadovolji neka forma. S druge strane, očajavala sam jer zemlje koje sam htjela upoznati tijekom godišnjeg odmora ne stigneš ni vidjeti, a kamoli upiti duh ili način života tih ljudi. I onda je pala odluka - i dečko i ja ćemo tražiti godinu dana neplaćenog godišnjeg kako bismo vidjeli sve što smo željeli - smije se Nataša dodajući kako nije bilo ni plana ni novca, ali sve kockice su se posložile iznenada, čim je odluka pala. 

Dobili su nekoliko većih projekata koji su im omogućili dodatnu zaradu, a u turističkoj agenciji u kojoj je surađivala pojavila se mogućnost trekking ture u Nepalu. Na poslu su oboje uspjeli dobiti slobodno. Bilo je to 2008. godine, prije globalne krize. Unatoč pripremama, za njihov veliki plan nije bilo puno novca. 

- Bilo je to low budget putovanje i snalazili smo se doslovno kako smo god mogli, čak smo išli i couch surfingom - nastavlja ona. Otišli su u Nepal, pa u Tajland, Laos, Vijetnam, Kambodžu i Indoneziju. Odatle na tjedan dana u Australiju kod Natašinih prijatelja u Sydney, a potom su unajmili auto te mjesec dana putovali po južnoj Australiji. 

Imali su šatore i spavali pod otvorenim nebom, a Nataša se sa smiješkom prisjeća da su im prilazili klokani, koje su hranili mrkvom. Odatle su otišli u Južnu Ameriku te su posjetili Peru, Boliviju, Ekvador i Kolumbiju. 

- Tu je isteklo onih godinu dana i morali smo se vratiti. Mene je to iskustvo nevjerojatno obogatilo i promijenilo. Shvatila sam veliku i važnu stvar, a to je da neću nikad pronaći ono što tražim putujući po svijetu nego duboko u sebi. Nikad se nisam slagala s idejom kako je čovjeku cilj raditi, roditi i umiroviti se. Uvijek sam mislila da tu ima nešto više, da mora postojati nešto dublje. I tad je počelo moje drugo veliko putovanje, avantura u kojoj sam otkrivala sebe - kaže ona. 

No njezina tvrtka sve je lošije stajala, pa je tražila novi posao. Odrasla u gradu, maštala je kako će se jednog dana skrasiti na selu u prekrasnoj kućici okruženoj cvijećem, no s obzirom na stanje u zemlji taj plan je iznova odgađala. Odlučila je obnoviti veze iz Kine i otići raditi u inozemstvo. 

- Uspjela sam dobiti posao telefonom. Kontaktirala sam s američkom korporacijom u Pekingu i oni su pristali na sve moje uvjete. Tog dana kada smo sve dogovorili, doznala sam da sam trudna. Iako me srce vuklo u Kinu, moja beba je odlučila umjesto mene kako mi je ipak mjesto u Hrvatskoj - priča ova mlada žena, kojoj je tad počela još jedna, životna avantura majčinstva. 

- Preselili smo se u Zagorje. Sagradili smo ekološku kuću s izolacijom od slame u Ivancu kraj Varaždina. Radim kao freelancer, surađujem s arhitektima i tvrtkama, a za svoj gušt skupljam trave od kojih radim prirodnu kozmetiku poput krema i pripravaka te vodim radionice prirodne kozmetike. Imamo pčele, pa i odličan med. No putovanja nisu još završila - pohvalila se. Nastavlja s turističkim turama, pa tako u organizaciji udruge Nomadi već planira trotjedna putovanja u Tajland, Indoneziju i Kinu. Još ne zna kako će sve uskladiti s majčinstvom, no malena će biti doma s tatom i vjeruje kako će sve dobro proći.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!