Pisanje osim što smiruje, može smanjiti broj zaraženih stanica

Ljudi koji pišu o traumama mnogo rjeđe posjećuju liječnika nego oni koji pišu o temama nevezanima uz životne probleme, pokazalo je istraživanje dr. Jamesa Pennebakera sa Sveučilišta u Teksasu. Njegove rezultate potvrdila je i studija o oboljelima od side. Onima koji su pisali o dijagnozi i kako im je utjecala na život rastao je broj bijelih krvnih zrnaca, a smanjio se broj stanica zaraženih virusom. Dr. Pennbaker bavio se i konkretnim riječima koje pozitivno utječu na psihičko i fizičko zdravlje. Ljudi koji su u tekstu spominjali riječi poput “voljeti”, “sreća” ili “pažnja”, pa čak i u rečenicama poput “nitko me ne voli”, također su se brže uspjeli oporaviti od traume.

Važan čimbenik pri pisanju je samoanaliza, koju odaju riječi poput “razlog”, “posljedica”, “uzrok” ili bilo koji drugi izrazi kojima si autor teksta nastoji razjasniti što ga konkretno muči. I Nancy Morgan iz Centra za oboljele od raka u Georgetownu povezala je oporavljanje s riječima. Osmislila je tečaj kreativog pisanja, u kojem se od pacijenata traži da pišu o tome o čemu razmišljaju i što osjećaju otkako su se razboljeli. Većina počne pozitivnije sagledavati situaciju i općenito im se poboljša kvaliteta života.

Smjernice Nancy Morgan za one koji se žele osjećati bolje pišući o životnim iskustvima: 

- Pišite što osjećate i mislite

- Kad vam se nešto dogodi, kako se osjećate?

- Pišite o temi koja vam je bliska. To može biti ljeto koje vam je bilo posebno zanimljivo, o važnoj životnoj prekretnici ili o bližnjem koji je utjecao na vas

- Jedanput kad počnete pisati, riječi će same nadolaziti, bilo da je rečenica ili čitav esej

Razmislite kako ste se osjećali dok ste pisali o traumi