Onima kojima nije bilo jasno što znače poruke Đure Glogoškog o "zajedništvu", trebali su čuti Anicu Kovač: "Ljudi su pokazali da su spremni za čistu Hrvatsku"
Po snopu pruća koji je trebao poslužiti kao simbol da se snaga iskazuje kroz zajedništvo.
O čemu se ove subote najviše govorilo na Trgu bana Jelačića?
O zajedništvu.
"Nemamo vremena čekati kraj vašeg mandata", zaprijetio je Đuro Glogoški vladajućima pred nekoliko desetaka tisuća ljudi. "Do četvrtka se odlučite jeste li spremni sudjelovati u zajedništvu ili niste. Ako niste spremni na zajedništvo, tada to javno recite".
Pa onda još: "Bez zajedništva Hrvatska sigurno nema budućnost". I još: "Ovdje su oni koji Hrvatsku u budućnosti vide u zajedništvu". A nadovezao se i Josip Klemm: "Ovdje se vidi koliko je ljudima potrebno zajedništvo".
O kakvom zajedništvu su govorili Glogoški i Klemm? Oni kojima nije bilo jasno radi li se ovdje možda o podsvjesnom apeliranju za povratak Hrvatske demokratske zajednice na vlast ili pak o eufemističkom nazivu za nešto mnogo zlokobnije, trebali su čuti što kaže jedna od vedeta subotnjeg skupa, Anica Kovač, supruga Roberta Kovača, trenera hrvatske nogometne reprezentacije.
"Ljudi su pokazali da su spremni za čistu Hrvatsku", izjavila je u kameru Nove TV.
Zajedništvo i čista Hrvatska, to su bile poruke subotnjeg skupa.
Čišćenje vlasti, ali i društva
Tko nije za zajedništvo, njega naprosto treba počistiti s vlasti, s javne scene, iz društva ili iz zemlje. Bila to SDP-ova vlast kojoj se u ime zajedništva prijeti rušenjem, bili to "stranci i Srbi" koje treba očistiti iz Hrvatske, bili to "udbaši, ateisti, nehrvati, loši Hrvati, jugofili, Jugoslaveni, crveni, žuti".
Bili to oni koji se drugačije zovu, drugačije izgledaju ili oni koji drugačije misle.
U zemlji u kojoj se nikada glasnije nije urlalo "Za dom spremni", javno prozivalo Srbe i četnike i otvoreno prijetilo vlasti nasilnim rušenjem, sve to se službeno ne naziva fašizmom, već "zajedništvom".
Tko nije uz nas, uz Glogoškog i Klemma, uz HDZ i Karamarka, uz šatoraše i nacionaliste, uz biskupe i klerikalne fanatike, ili naprosto uz sve one koji monopoliziraju patriotizam i kunu se u ekskluzivno domoljublje, taj je protiv nas.
Protiv "čiste Hrvatske".
Samo jedna budućnost
Kad Glogoški poručuje da "bez zajedništva Hrvatska sigurno nema budućnost", onda misli samo na jednu vrstu budućnosti: onu u kojoj nema mjesta za kritičare, neistomišljenike, protivnike.
To je budućnost po mjeri njegovih političkih sponzora. Upravo zato je i slogan subotnje priredbe glasio: "Zajedno do pobjede".
Zna se čije.
Zajedništvo kakvo nam danas prodaje Đuro Glogoški u pravilu se svodi na samo jednu pravu kolonu u Vukovaru, samo jednu pravu proslavu u Kninu, jednu ispravnu interpretaciju rata, jednu dominantnu ideologiju, jednu vladajuću politiku, jednu naciju, jednu vjeru, jednog vođu.
Pod zajedništvom se podrazumijeva i suzbijanje bilo kakve kritike, popisivanje sumnjivaca, eliminiranje neprijatelja, pobijanje kontraargumenata, ili kako bi to Anica Kovač efektno sažela, "čišćenje Hrvatske".
Diktati i ultimatumi
Stoga poziv Đure Glogoškog premijeru Milanoviću da se do četvrtka odluči "je li za zajedništvo" nije ništa drugo nego eufemistički izražena prijetnja rušenjem vlasti. Njegovo zajedništvo ne poziva na dijalog, već prijeti diktatom. Ne daje prijedloge, nego dijeli ultimatume.
A ti ultimatumi ne smjeraju samo na rušenje vlasti, već i na gušenje liberalnog društva.
U to samoproglašeno "zajedništvo" Glogoški i Klemm trpaju sve koga stignu, od nezaposlenih, neplaćenih i nezadovoljnih, do sindikalaca, veterana, branitelja, invalida i ratnih zločinaca. U tom zajedništvu Karamarko poručuje da će "svatko u svojoj kući moći misliti što hoće, ali na javnoj sceni to neće moći" i prijeti "demontiranjem opozicije nakon što osvoji vlast", a tko se ne priključi tom proklamiranom zajedništvu, automatski se svrstava se među otpadnike.
Koje treba "očistiti" iz društva.
To je uglavnom budućnost kakvu nam nudi zajedništvo proklamirano na Trgu bana Jelačića. To je vizija "čiste Hrvatske".
Ako nekome još nije jasno o čemu se radi, onda je mogao čuti što kaže Josip Klemm: "Ako žele rat, imat će ga".
