Milan Bandić imao je utjecaj i njime je vrlo uspješno trgovao. Kupovao je birače, stranku, partnere, tužitelje, premijere, tajkune, sponzore, medije, pa čak i protivnike
Najprije su krenuli novinari. "Kako će Zagrebu funkcionirati bez svog gradonačelnika", propitkivali su gradske činovnike u nedjelju navečer.
A onda se na to ulovila i dogradonačelnica Sandra Švaljek: "Građani ne trebaju brinuti, sve se odvija normalno kao da je gradonačelnik tu. Smeće će se odvoziti, tramvaji će voziti".
A opet, Milan Bandić nas je godinama uvjeravao kako je upravo on i samo on jamac normalnog funkcioniranja metropole.
Još od onog vremena kad se instalirao kao jedini član skupštine Zagrebačkog holdinga, a da ne govorimo o godinama kad je krpao rupe, sadio stabla, gazio po lokvama, dijelio poslove, sređivao natječaje, spašavao firme, objavljivao oglase, dijelio usluge i tražio protuusluge, žderao snijeg i gutao na Vrbanima smrdljivu vodu svog prijatelja građevinca.
Bio je čovjek bez kojeg ne ništa u ovom gradu ne može normalno funkcionirati. On je delao dok su drugi trljali krmelje, on je pljuvao stručnjake i vrijeđao profesore, on je davao instrukcije kako zalijevati stabla, kako krampati kanale, kako namještati natječaje.
Super Miki
Bio je Super Miki, koji je kao u video igrici stupanj korupcije, kriminala, samovolje, bahatosti, bezobrazluka, oportunizma i demagogije, kao i vrijeđanja zdravog razuma, iz godine u godinu podizao na novu razinu.
Pa kako onda Zagreb može funkcionirati bez njega?
Nije stoga nikakvo čudo da Sandra Švaljek, jedna među desetinama građana koji su se na prošlim izborima svrstali uz takvog kompromitiranog gradonačelnika, sada umiruje građane kako će se "smeće odvoziti i tramvaji voziti", premda bi oni istraumatizirani višegodišnjom Bandićevom vladavinom mogli zaključiti da bi tek sada sve moglo funkcionirati.
Sad kad su Bandić i Kikaš iza rešetaka.
Nije ni čudo da se javljaju građani koji plaču za svojim Bandićem, daju mu podršku, govore o političkoj zavjeri, o osveti njihovu Milanu i zabrinuto poručuju kako Zagreb nikad neće imati boljeg gradonačelnika.
Jer, oni su desetljeće i pol bili njegovi taoci. Naravno da ne mogu zamisliti Zagreb bez Bandića, kao što njegovi protivnici ne mogu zamisliti da Bandićev Zagreb uopće može biti uspješan, čist od kriminala, lišen afera, pošten i otvoren.
Bandić se petnaest godina trudio ostaviti dojam kako je on sinonim za Zagreb. On je dijelio darove i milodare, on je krpao rupe na cesti, otvarao fontane i odobravao titrajuće lampice u Mesničkoj ulici. I samo ih je on mogao zabraniti. Kad su mu se požalili zabrinuti građani.
Sve se to može kolokvijalno svrstati pod "trgovanje utjecajem".
Kupovao birače i sponzore
Ono što je sada postala jedna od optužbi koje mu se stavljaju na teret, godinama je bio recept njegova tako dugog opstanka na čelu grada.
Imao je utjecaj i njime je vrlo uspješno trgovao. Kupovao je birače, svoju bivšu stranku, koalicijske partnere, kao i brojne zagrebačke uglednike koji se donedavno nisu mogli zamisliti u njegovoj blizini. Ni Katolička crkva nije ostala po strani.
Dijelio je poslove i radna mjesta, dijelio je funkcije i plaće, namještao natječaje, kontrolirao Holding i Gradsku skupštinu, preko njih i u suradnji sa svojim bivšim esdepeovcima mijenjao gradske urbanističke planove kojima je izlazio u susret tajkunima od Sljemena do Cvjetnog trga.
Zbog svog sve snažnijeg utjecaja držao je u pokornosti SDP, koji je trebao njegove glasove i zagrebački novac. Zbog svog utjecaja održavao je dobre odnose sa svim Vladama, te još važnije, s Mladenom Bajićem koji se godinama brinuo da kaznene prijave protiv Bandića nikad ne prerastu u optužnice.
Zato sada imamo podgrijavanje stare priče o financiranju kampanje, o čemu su mediji naveliko - ali očito uzalud - pisali još prije četiri godine.
Produžena ruka
I premda je Bandić za sebe jednom posve ispravno rekao da "nije Batman", s obzirom da je Crni vitez obično na strani dobra i pravde, očito je da su ga mnogi njegovi građani, od najugroženijih do najutjecajnijih, doista počeli smatrati superherojem. Barem super gradonačelnikom.
On je bio garancija uspjeha, jamstvo da će neka cesta biti asfaltirana, adresa za dobivanje posla, uzdanica za prevlast njegove stranke, produžena ruka specijalnih interesa.
I stoga se zaista valja zapitati kako će sve to sada funkcionirati bez Bandića?
Tko će biti taj koji će nastaviti provoditi tu njegovu politiku, opsluživati tu njegovu klijentelističko-korupcijsku hobotnicu koja je preraširena da bi se ugurala u policijsku "maricu", možda čak i sve "marice", a isto tako tko će biti taj tko će cijeli njegov sustav upravljanja milijunskim gradom vratiti u normalu.
Tko će "odvoziti smeće", a da Bandić i kompanija od toga ne naprave biznis?
Fenomenološki, pak, još dugo nakon što se ova prašina slegne, analitičari će tražiti odgovor na pitanje kako je Bandić od Zagreba napravio mafijaško-klijentelističko-rodjačko leglo.
Sublimacije truleži
Kako je u čak pet navrata na tome dobivao izbore, kako je dobio izbore čak i s desetinama afera na grbači (ili baš zbog njih), kako je na svoju stranu pridobio pametne i knjiške ljude, kako je kupovao protivnike (uvaljujući ih u gradske fotelje), neutralizirao kritičare (kupujući ih donacijama), kako je tuđim novcem po zagrebačkim gloginjama mlatio.
Bandić je, ukratko, bio sublimacija svega što je trulo u hrvatskoj politici.
Od samih početaka i pakta s Ivicom Račanom, pa povratka na dužnost nakon pijanog bijega od policije, preko pakta s Milanovićem, ali i Sanaderom, Bajićem i drugima, pa sve do jeftine demagogije kojom je svoje birače doveo na birališta, a one druge otjerao što dalje.
Politika, pravosuđe, tajkuni, mediji, poduzetnici, PR agencije, ljudi čije radno mjesto i egzistencija ovise izravno o gradonačelniku... Sve su to bile interesne poluge koje su držale Bandića na vlasti.
Zato je lako sada maknuti Bandića, mnogo će teže biti razmontirati te poluge. Jasno, osim ako se opet ne nađe onaj koji će se njima nesmetano poslužiti.
