'Sanadera sad svi napucavaju, ali čemu ritati mrtvoga konja?'

U emisiji '60 minuta s Tihomirom Ladišićem' Damir Polančec progovorio je o svojem odnosu s Ivom Sanaderom, političkoj i karijeri u Podravci kao, o procesima koji se vode protiv njega kao i emocijama u vezi 10-mjesečne zatvorske kazne koju, zbog slučaja studije za koju je dao 500.000 kuna odvjetniku Miletiću, počinje služiti 15. listopada.  

- Osjećam duboku nepravdu, razočaranje, ogorčenost, ali moram s time živjeti. Odlazak u zatvor je grozna stvar, a ako ste uvjereni da idete kao nevin čovjek onda je to još sto puta gore. Ne mogu prihvatiti kaznu jer nisam počinio ono za što me se optužuje. Takva kazna mi zato teže i pada, i to je prirodno i ljudski - rekao je Polančec i dodao kako će poštivati odluke institucija te postupati u skladu sa zakonom. 

Objasnio je i zašto je tražio odgodu izvršenja kazne. 

- Po Zakonu o izvršenju kazne svatko ima pravo tražiti odgodu. Tražio sam je zbog pogoršanog zdravstvenog stanja jer sam astmatičar: Posebno u kolovozu raste vražja ambrozija pa imam učestale napade - rekao je. 

'Zašto bi pribavio protupravnu korist odvjetniku Miletiću?'

Detaljno je pojasnio i razvoj situacije u slučaju studije te istaknuo kako nije imao nikakvog motiva nekome pribavljati protupravnu korist. 

- Samo sam rješavao državni problem i napravio uštedu za državni proračun - zaključio je. 

Pojasnio je kako je nakon brojnih koraka koji su trebali razriješiti slučaj radnika Borova srpske nacionalnosti zbog nezakonitih otkaza 1991., odvjetniku Miletiću, na svoju odgovornost ponudio da napravi studiju za 500.000 kuna umjesto honorara od 3,8 milijuna kuna za što nije bilo novca. 

- To sam predložio uz uvjet da povuče tužbe koje je podignuo sa svojim klijentima i on je pristao. Slažem se da studija ne vrijedi 500.000 kuna,  ali je time i plaćen honorar, puno toga smo time riješili. Mogu prihvatiti da sam možda pogriješio, ali ne mogu prihvatiti da sam imao motiv za to da Miletiću pribavim korist. Ja tog čovjeka više nikad do Remetinca nisam vidio - istaknuo je Polančec. 

'Za reflektore u Đelekovcima sam dao 350.000 kuna iz svog džepa'

Govorio je o aferi reflektori koji su izgrađeni u Đelekovcima. 

- Nisu izgrađeni samo reflektori, nego i osvjetljenje školskog igrališta, osvijetljen je i prijelaz i park kojim djeca noću idu iz škole kao i glavno raskršće koje je bilo neosvijetljeno. Od 485.000 kuna koliko je sve koštalo, 350.000 sam dao iz svog džepa. Sporno je 135.000 kuna. Ja nisam razgovarao i pregovarao s ljudima da to sponzoriraju. Da sam počinio kazneno djelo s tim bi se teško pomirio, ali ta svjetla nekome koriste. Nisu u mom dvorištu - rekao je Polančec. 

Na pitanje može li se zaključiti da je onda imao dobre prihode Polančec je rekao kako kao ministar nije imao velike prihode, ali jest u Podravci. 

- Imao sam veću imovinu kada sam ušao u vladu nego kada sam iz nje izašao - istaknuo je. 

'Sanader prema meni puno puta nije bio fer'

Kao ključan trenutak za ulazak u vladu naveo je razgovor s Lukom Bebićem krajem 2004. godine. 

- Rekao mi je da Sanader želi sa mnom razgovarati. Uslijedilo je nekoliko sastanaka gdje sam vidio da me Sanader procjenjuje. Ponuda za potpredsjednika Vlade došla je krajem siječnja 2005. godine - objasnio je. 

Rekao je kako njihov odnos nije bio takav da ga je mogao pitati čija je zapravo prva bila ideja da ga se stavi na tu funkciju. 

- Sada je moderno obrušavati se na Sadandera. Puno puta je prema meni bio 'ne fer' na ovaj ili onaj način, ali nitko mi nije stavio pištolj na glavu i natjerao me. Bio sam ambiciozan i htio sam drugima pokazati da ja to mogu, ali sam bio nepismen za to što me čeka. Ne mogu si oprostiti što nakon Sanaderovih ''stavljanja na mjesto'' nisam spakirao kofere i rekao 'Hvala lijepa, ja u tome neću sudjelovati', ali sad je kasno - zaključio je Polančec. 

- Ljudima u HDZ-u jako zamjeram što su šutjeli, bilo ih je baš briga, bitno da njihove guzice ostanu cijele - rekao je Polančec i ispričao se javnosti na izrazu. Posebno ga je kaže, razočaralo, što nisu istupili i rekli što znaju. 

- Sudjelovali su u donošenju odluka, a šutjeli su. Jednom mi je Šeks objasnio i rekao ' Tebi se dogodio sindrom majmuna' - ispričao je Polančec.

'Trebao sam otići i nikad se ne vratiti'

Naveo je dvije situacije koje su mu u kratkom roku pokazale kako se Sanader prema njemu odnosi. Opisao je medijski gaf 1. svibnja 2005. kada su svi Sanaderovi suradnici otputovali u Okučane. 

- Ja sam naravno bio poslan pod noge sindikatima. Došao sam sa govorom koji mi je pripremio njegov kabinet. Bio je predug, a ja sam ga skratio. Trebao sam ih pozdraviti i otići jesti grah. Izviždan sam, nije mi bilo lako i otišao sam. Nakon takve situacije očekuješ da te pretpostavljeni nazove i kaže kako si morao kroz to proći, no nazvala me Bianca Matković i rekla da se moram javiti šefu. Nisam se javio i otišao sam prijateljima na ručak. Tada me nazvao Sanader. Ne želim ponavljati te riječi, bilo je vrlo grubo. Bilo mi je šokantno, nisam se nikad sreo s nekim tko bi mi se tako obraćao. Trebao sam poklopiti i nikad se ne vratiti. Slično je bilo i nakon jednog naslova u novinama. Opet sam trebao imati više vlastitog integriteta pa makar drugi dan bio bez posla - rekao je Polančec. 

'Neka Sanader snosi posljedice'

Na pitanje je li znao što se odvijalo u HDZ-u Polančec je rekao kako je imao i sreću, i nesreću što nije imao čime 'trgovati' s Mladenom Bajićem. 

- Da sam imao možda sam mogao sebi kupiti neku bolju poziciju. Ako se to  u HDZ-u događalo, ja u tome nisam sudjelovao i nisam za to znao, niti sam imao ideju da bi sve moglo biti u tim razmjerima - naglasio je. 

Rekao je kako su i Sanader, Čobanković, Šeks i Pupovac znali za plaćanje, ali istaknuo je kako Sanader sa studijom doista nije imao ništa. 

- Sad je moderno napucavanje Ive Sanadera, ali čemu ritati mrtvog konja? Zamjerio sam mu puno toga, posebno kad sam dobio kaznenu prijavu zbog Borova i TLM-a. Oni koji su znali trebali su istupiti, ali nisu. Nije ni on, i nemam razloga o njemu imati lijepo mišljenje. Sada je tamo gdje je i neka se nosi s time, neka snosi posljedice - poručio je i dodao kako bi institucije morale bolje raditi svoj posao.