S malo novca, puno volje i znanja do svoje tvrtke

Ukoliko se bavite poduzetništvom ili jednostavno pratite teme vezane uz istu tematiku zasigurno ste pročitali tekst iz jednog od sljedećih časopisa: Poslovni savjetnik, Tajnica.hr, Računovodstvo i porezi u praksi, Direktor, Propisi.hr? Svim tim izdanjima zajedničko je jedno. Naime, svi su plod poduzetničkog truda Sandre Mihelčić, poduzetnice koja stoji iza ovih, ali i mnogih drugih uspješnih medijskih projekata. Kako se odlučila riskirati, napustiti dotad sigurnu karijeru i postati poduzetnica, te kako danas posluje u gospodarskim uvjetima punim izazova - saznajte u nastavku. 

Kako ste se odlučili napraviti tranziciju iz osobe koja radi za nekoga u poduzetnika?

Nakon šest godina rada za domaće i svjetske korporacije (Agrokor, Jamnica, Nestle Adriatic itd.), uglavnom na financijskim pozicijama, osjetila sam potrebu za promjenom karijere. Novac i brza zarada nisu mi bili prvi i jedini motiv. Željela sam raditi posao kroz kojeg me nitko neće sputavati, posao gdje neću imati šefa nad glavom ili osjetiti fenomen staklenog stropa, posao kroz kojeg mogu ispunjavati svoje želje i potrebe, napredovati i dokazivati se. 

Željela sam stvarati nove vrijednosti na tržištu, otvarati nova radna mjesta, prenositi stečeno znanje i iskustvo, te aktivno sudjelovati u gospodarstvu. Biti pasivni promatrač, raditi za druge, provoditi tuđe želje i ciljeve jednostavno me više nije usrećivalo, bez obzira koliko kompanije za koje sam radila bile poznate, sigurne i jake i bez obzira koliko sam dobro bila plaćena za posao kojeg sam obavljala, putovala svijetom i imala ostale beneficije. 

Kako je ta tranzicija izgledala i što bi savjetovali ljudima koji se nalaze u sličnoj situaciji, odnosno koji razmišljaju o tom prijelazu? Što ste iz tog procesa naučili? 

S nepunih dvadeset i devet godina, na veliko čuđenje i negodovanje najbliže okoline, s vrlo malo novca kojeg sam dobila kao vjenčani dar, jednim starim računalom, ali s jakom formalnom naobrazbom, stručnim znanjima, voljom za rad i određenim poslovnim iskustvom, zajedno sa suprugom, odlučila sam osnovati medijsku grupu Business Media Group. Posao smo prije točno deset godina pokrenuli u našoj dnevnoj sobi u sklopu kuće u kojoj živimo u Velikoj Gorici, a nakon toga smo iznajmili uredski podrumski prostor na zagrebačkom Zrinjevcu jer nam je to bilo najjeftinije. Niti jedna banka nam nije htjela dati kredit, o državnim poticajima, poticajima za žene u poduzetništvu, poticajima za start up tvrtke da ne govorim. To je bilo apsolutno nemoguće dobiti, a većina takvih programa prije deset godina nije niti postojala.

Cifra koju smo uložili je smiješno mala u odnosu na cifre koje ulažu druge medijske kuće i to u projekte koji jedva da opstanu koju godinu, stoga su i nama govorili „Ne budite ludi, pogriješit ćete“, „Gdje ćete opet naći posao ako propadnete“, „Premladi ste, neiskusni“ itd. Nitko nije želio uložiti u naše poslovanje i podržati našu ideju. Sami smo osmislili koncepciju svih naših medija, sami smo radili skice logotipa i dizajna, osmišljavali nazive naših projekata, držali predavanja na konferencijama i seminarima, kontaktirali novinare i autore, pisali tekstove, prodavali oglasni prostor, dogovarali sponzorstva, te s vremenom poslove delegirali na naše suradnike koji sada u potpunosti, uz naš nadzor, vode tvrtku.

Deset godina kasnije

Gdje se nalazite danas, 10 godina nakon pokretanja svoje tvrtke?

Danas, nakon deset godina rada, grupa posluje u sklopu vlastitih poslovnih prostorija, zapošljava četrnaest kolega u stalnom radnom odnosu i više od sto vanjskih suradnika. Naša tvrtka obuhvaća dvije tvrtke koje se bave izdavanjem poslovnih medija, organiziranjem seminara, konferencija, radionica i izdavanjem knjiga za poslovne ljude. Krilatica grupe je: "Partner u svakoj tvrtki". U skladu s time misija nam je pružanje poslovnih znanja našim korisnicima od strane vrhunskih stručnjaka, s ciljem donošenja ispravne poslovne odluke. Tek danas, nakon deset godina rada ubirem plodove ulaganja u medijski biznis. Jedan od tih plodova je Cromina nagrada za najbolju hrvatsku menadžericu te titula EU ambasadorice ženskog poduzetništva koju je osobno potpisao potpredsjednik EK u Bruxellesu, zatim vlastiti poslovni prostor u kojeg smo nedavno preselili našu grupaciju i pokretanje Akademije Poslovnog savjetnika.  

Kako ste se odlučili baš za izdavaštvo?

Ulaganje u medijski biznis došlo je spontano, volim komunikaciju s ljudima, čitati, pisati, prenositi znanje i iskustvo, javno govoriti, predavati, realizirati ideje, organizirati poslove i voditi ljude, stvarati koristan edukativan sadržaj za čitatelje. Iskreno, nisam mislila da ćemo se razvijati u tom smjeru, no pokretanje jedne poslovne tiskovine vodilo je k drugoj, trećoj, četvrtoj, petoj....čitatelji su nas tražili još noviteta, zatim smo osmislili portale, aplikacije, knjige, poslovno savjetovanje, konferencije i seminare, DVD-ove.  U deset smo godina narasli u jednu od najvećih medijskih kuća koja se bavi izdavanjem isključivo poslovnih medija.

Može li se u Hrvatskoj opstati samo unutar jedne branše ili je prije ili kasnije potrebno proširiti se na druge branše? 

Posao treba širiti ne nužno na apsolutno suprotnu branšu, ali ga treba razgranati u kompatibilne branše. Stoga smo mi odlučili pojačati naše aktivnosti u smjeru poslove edukacije, te na jesen pokrećemo Akademiju Poslovnog savjetnika. Na taj način ćemo povezati ogroman medijski prostor kojim raspolažemo s potencijalnim polaznicima naše Akademije - poslovnim ljudima, te proširiti portfelj usluga.

Gledate li prema budućnosti? Koja su vaša poduzetnička očekivanja?

U teškim trenucima rado bi da iza svog biznisa imam lobi, bogatog gazdu ili banku koji bi me financirali, pomagali i lobirali za moju tvrtku, no opet s druge strane sretna sam da nemam jer ovako imam potpunu slobodu u kreiranju sadržaja svih naših medija, te ne moram ni s kime dijeliti profit, niti ikome polagati račune ili biti dužna. Imam svoje, a ne tuđe ciljeve i viziju.  

U deset godina poslovanja nikada nismo zakasnili s plaćanjem naših obaveza prema dobavljačima, državi ili zaposlenicima, stoga su nam neki od zaposlenika lojalni i gotovo od samih početaka poslovanja što neizmjerno cijenimo. Grupa posluje s pozitivnim rezultatom čak i u ovim kriznim vremenima, što je iznimno rijetko u našoj branši kada se mnogi mediji gase. Poduzetnička očekivanja usmjerena su na daljnje širenje putem akvizicija i partnerstva držeći se osnovnog principa rada a to je da smo putem naših izdanja partneri u svakoj tvrtki. Gotovo da nema niti jedne hrvatske tvrtke koja ne čita barem jedno naše izdanje, tiskano ili web.

Zbog prirode svog posla u kontaktu ste s mnogo poduzetnika iz različitih branši. Što biste izdvojili kao pozitivne i negativne karakteristike poduzetnika koji u Hrvatskoj?

Kao veliku manu hrvatskih poduzetnika izdvojila bi nestrpljivost i pesimizam. Kada netko kreće u poduzetništvo mora biti svjestan da u prvih nekoliko godina sav zarađeni novac treba ulagati u razvoj i kvalitetu. Nema kupovine novih skupih automobila, putovanja, godišnjeg odmora, noćnih izlazaka, života na visokoj nozi. Osobno, sedam godina živjela sam u stanu bez namještaja, vozila se prastarim autom i radila na starom računalu, tri godine nisam išla na godišnji odmor, odgađala majčinstvo radi posla. Sve što sam zaradila ulagala sam u razvoj firme, najbolje zaposlenike, kvalitetu i edukaciju. Nestrpljivosti nema mjesta u poslovanju ukoliko želite raditi na legalan način, redovno podmirivati svoje obveze prema dobavljačima, državi i zaposlenicima. Moj tim i ja odlučili smo se na fair play za što posjedujemo i ISO norme i tek sada nakon deset godina rada ubiremo plodove ulaganja.

Pozitivne karakteristike hrvatskih poduzetnika su inovativnost i kreativnost. Imamo bezbroj mladih i onih starijih inovatora koji kreiraju i prodaju svoje ideje u inozemstvo, neki od njih dolaze mi po savjet i preporuku kako da unovče svoju ideju. Iskreno, uvijek se iznenadim dok slušam njihove ideje i vesele me njihovi uspjesi.

Zadovoljan radnik = dobar radnik

Mnogi uspješni poslovnjaci često ističu važnost ulaganja u sebe, ali i u svoje zaposlenike – možete li se složiti s tom tvrdnjom? Kako to provodite u svojoj vlastitoj tvrtki i kako se to najviše manifestira?

Apsolutno se mogu složiti, završetkom formalnog obrazovanja naša naobrazba tek počinje. Na edukaciji poslovnih ljudi izgradili smo našu grupaciju jer nas je tržište to tražilo. Trenutni prosjek starosti naših zaposlenika je oko četrdeset godina, mnogi bi rekli, niti mladi, niti stari, već u najboljim i najproduktivnijim godinama. Većina ih ima fakultetsko obrazovanje, uglavnom novinari, pravnici i ekonomisti. Zadovoljan radnik je dobar radnik, stoga najbolje nastojimo stimulirati i zadržati.

Često su nas puta zvali da zaposlimo ovog ili onog, no nakon obavljenog razgovora ako nismo vidjeli sjaj u očima, osjetili energiju, viziju i iskrenu želju za poslom, to jednostavno nije bio naš čovjek. Naravno, često puto smo pogrešno procijenili ljude ili su oni pogrešno procijenili nas, nestalo je kemije, s njima smo se nažalost morali razići. Za svaku tvrtku izazov je pronaći pravu osobu koja istinski vidi sebe u viziji tvrtke za koju radi i s kojom se poistovjetila, a s druge strane osobu koja je dovoljno samostalna da pokaže inicijativu i predloži svoje ideje. O trenutnom timu naše grupacije možemo zaista reći sve najbolje, to je tim koji već dugi niz godina zajedničkim snagama rješava svakodnevne izazove, veselimo se uspjesima i učimo na porazima.

Pitanje koje mnogi postavljaju, no uvijek je važno – položaj žena u poduzetništvu? 

Prema istraživanju časopisa Poslovni savjetnik žene su za isto radno mjesto i do 26% slabije plaćene u odnosu na muškarce. Podaci pokazuju da je biznis definitivno svijet muškaraca u kojeg žene vrlo teško i sporo ulaze. U razgovoru s kolegicom iz Amerike, gore spomenuto vrlo je rijetko u američkim tvrtkama, a samim time i zakonom kažnjivo jer se nejednakost u plaćama između muškaraca i žena za isto radno mjesto strogo nadzire i jednostavno se kod njih ne događa u praksi ili se događa vrlo rijetko. U Hrvatskoj populaciji više je žena, više žena ima visoku stručnu spremu, no s druge strane one se moraju više dokazivati i više raditi od muških kolega da bi sklopile neki posao te u velikom broju slučajeva udaraju u tzv. stakleni strop ili ljepljivi pod koji im ne dopušta da napreduju dalje od pozicije srednjeg menadžmenta.

Što same žene mogu napraviti prilikom bavljenja poduzetništvom kako bi popravile tu situaciju? 

Na prste dvije ruke mogu se nabrojati žene koje se trenutno nalaze na top menadžerskim pozicijama u Hrvatskoj i to su uglavnom žene koje su riješile obveze oko svoje obitelji i koje se u potpunosti mogu posvetiti karijeri. Mlada žena ne može se posvetiti karijeri jer se od nje očekuje da istovremeno odgaja dijete i brine se o obiteljskim problemima. Ženu se često puta stavlja pred zid i ona mora odlučiti hoće li karijeru ili obitelj, dok se muškarca to nikad ne pita. Iz osobnog iskustva mogu reći da sam prije deset godina napustila poziciju srednjeg menadžmenta u korporaciji u kojoj sam tada radila te osnovala vlastitu medijsku grupu i to mi je definitivno bila najbolja poslovna odluka u životu. Danas sam u Hrvatskoj jedina žena vlasnica mnogobrojnih tiskanih poslovnih medija i poslovnih portala, oko mene je uglavnom muški svijet.

U određenom broju slučajeva žene su same krive što ne napreduju u karijeri i ne pokreću vlastite biznise jer po prirodi neke žene nisu dovoljno prodorne i nedovoljno se bore, te im nedostaje samopouzdanja, a uz to još se susreću s negativnim stavom okoline prema ženi poduzetnici - jer prema tom gledištu one ne treba samo raditi, već i odgajati djecu. U životu je sve stvar određivanja prioriteta i osluškivanje vlastitih, a ne tuđih želja.

Po vašim saznanjima i predviđanjima - što se po tom pitanju može očekivati sa skorašnjim ulaskom u EU?  

Uvjerena sam da će se ulaskom Hrvatske u EU položaj žena u biznisu znatno promijeniti jer ćemo se morati prilagoditi standardima drugih zemalja u EU, počevši od povećanja broja žena u politici, na čelu velikih kompanija, te u nadzornim odborima tvrtki.

Za kraj – što biste poručili čitateljima Pametne kune – što je najvažnija poduzetnička lekcija koju ste dosada naučili? 

Nema neuspjeha, postoji samo povratna informacija. Ljudi imaju sve resurse potrebne za uspjeh, ako netko nešto može, svatko to može. Ove dvije pretpostavke neka budu nit vodilja za čitatelje Pametne kune, one koji se spremaju na poduzetništvo, ali i one koji se žele razvijati na svom postojećem radnom mjestu. Također osluškujte svoje ideje i slijedite put za koji ste stvoreni, ne osvrćite se na tuđe komentare i zle jezike. Ako i pogriješite, znajte da ste barem pokušali. Najgore je provesti ostatak života pitajući se - što bi bilo, da je bilo? Sjetite se mnogih uspješnih poduzetnika koji su bezbroj puta propadali prije no što su uspjeli. 

Neuspjeh i greške ne treba ignorirati, ali ih se ne treba niti bojati, sve to nas dovodi do cilja. U poduzetništvo bi ljudi trebali krenuti iz strasti i volje da svoju ideju pretvore u stvarnost, da ulože svoj (ili tuđi) novac, svoju energiju i vrijeme. Poznajem ljude koji su započeli svoje biznise baš kao i ja, doslovce ne od nule, već iz minusa, s posuđenim novcem. Danas su manje-više svi uspješni upravo iz razloga jer obavljaju posao kojeg vole i nitko ih ne sputava u tome što rade. Misao velikog Alberta Einsteina možda najbolje sažimlje što je važno: "Sve što je zbilja veliko, stvaraju pojedinci koji mogu djelovati jedino kad su slobodni". To bi bila moja poruka svima koji razmišljaju krenuti u poduzetničke vode.