Kućanski poslovi podučit će djecu disciplini i samostalnosti

Kad dođete kući s novorođenčetom, zadivljeni čudom života i zaokupljeni brigom o njemu, nećete ni pomisliti da će to maleno biće jednom samostalno živjeti i djelovati. No koliko god se činilo da djeca polako napreduju i koliko god uživali u svakoj njihovoj novoj fazi, vrijeme proleti i može se dogoditi da ste predugo čekali s poticanjem djeteta na osamostaljenje. Sve počinje s ohrabrivanjem djeteta da samo jede, nastavlja se poticanjem da se samo odijeva, a postupno ga treba naučiti da počinje obavljati i neke poslove po kući. 

- Sudjelovanjem u obavljanju kućanskih poslova djeca mnogo dobivaju: razvija im se samostalnost, uvježbavaju različite vještine, stječu disciplinu i samopouzdanje jer sami čine neke stvari - poručuje Sanja Ivanušević, diplomirana psihologinja i praktičarka terapije igrom (terapijaigrom@gmail.com). Naša sugovornica ističe da, iako su mališani često nespretni, važno ih je podržati u tome što rade i imati strpljenja s njihovim pokušajima i pogreškama. Tako im se omogućuje razvoj samopouzdanja koje se stječe upravo vlastitim iskustvom i doživljajem da smo nešto uspjeli napraviti. 

- Roditelji često, u želji da mališanima pomognu i jer im je žao gledati da se ‘muče’, uskaču i čine stvari umjesto njih što je šteta jer mala djeca vrlo rado sudjeluju iz vlastite potrebe za samostalnošću, želje za igrom, istraživanjem i učenjem prema modelu, odnosno oponašanjem odraslih i vrlo je važno podržati taj rani interes, a mnogo se kućnih poslova može prilagoditi dobi djeteta. Petogodišnjacima vjerojatno kućanski poslovi neće biti toliko zanimljivi i tada je najvažniji pristup poticanje kroz igru, primjerice, natjecanje, ples i slično - kaže naša sugovornica i napominje da je presudan pristup svih članova obitelji, pa ako svi odrasli članovi obitelji sudjeluju u kućanskim poslovima, bit će dobar model djeci, a ako kućanske poslove radi samo, na primjer, majka teško je očekivati od dječaka da sudjeluje u kućanskim poslovima koje ne radi ni njegov otac. 

- Broj obveza raste s dobi djeteta - pojašnjava nam Ivanušević. - Dok od dvogodišnjaka možemo tražiti da bace maramicu u smeće, od trogodišnjaka da pospreme igračke s kojima su se igrali, od četverogodišnjaka samoposluživanje pri jednostavnim jelima, zapravo se većina kućanskih poslova može prilagoditi dobi djeteta. Razlika je u tome što je kod male djece poticanje sudjelovanja važno zbog djetetova učenja, uvježbavanja vještina, a kod veće se djece kao motivacija javlja i stvarna realna pomoć, na primjer, da preuzmu brigu o svojoj sobi. Školarci, slažu se stručnjaci, mogu sudjelovati u gotovo svim kućanskim poslovima, pod uvjetom da imaju dovoljno vremena za igru i školske obaveze. Dogovorite s djecom, savjetuje psihologinja, koji je njihov dio posla i što očekujete od njih. Za veća tjedna pospremanja dogovorite zajedničko vrijeme kada svi pospremaju, upalite glazbu i učinite situaciju zaigranom i zabavnom.  

Ako je djetetu dodijeljen neki kućanski posao, treba očekivati da će ga svaki put, prema dogovoru, izvršiti. Ako se suočite s otporom, postignite dogovor tipa, “ako pospremiš sobu, smiješ poslijepodne u kino s prijateljima” i odolite želji da ih za obavljeno nagrađujete novcem jer tako neće naučiti da jednostavno moraju preuzeti dio obveza. - Za odlazak u prodavaonicu, na primjer, potrebno je da dijete samostalno što se tiče izlaska iz kuće. Školarci mogu obaviti takav zadatak. I imajte na pameti da pri svladavanju samostalne aktivnosti djeca trebaju podršku odraslih, na početku više, s vremenom sve manje - savjetuje psihologinja. 

Važan je pozitivan stav prema radu  

Pozitivan stav roditelja prema kućanskim poslovima i njihovo obavljanje, poslužit će djetetu kao model i motivacija da ih i samo lakše usvoji i obavlja. Djeca koja s ocem obavljaju kućanske poslove pokazuju više pozitivnih utjecaja nego kad ih obavljaju s majkom.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!