Odlazak Vlatka Markovića kao predsjednika HNS-a izazvalo je malo olakšanje u javnosti. No šteta koja je nastala za njegova mandata teško će se brzo sanirati...
Zbog 'nikih problema' hrvatski je nogomet dotaknuo dno...
Kraj 14-godišnje samovladavine Vlatka Markovića prošao je u ozračju nalik vremenima kad se potajno slavio pad 'tuđmanizma' ili na sva zvona pad Berlinskog zida. Osjeća se veliko olakšanje zbog odlaska nedodirljivog dok u drugu ruku ostaje pitanje kako počistiti nered koji je ostao iza njega.
No razlika između 'markovićizma' i minulog vremena je ta što je demokracija tad bila stran pojam, no Marković se u gotovo desetljeće i pol pobrinuo da u demokratski reformiranoj Hrvatskoj održi autoritarni duh, koji još stoluje samo u zemljama poput Bjelorusije i pojedinih zemalja iz istočnog bloka.
Vlatko se svoje omiljene predsjedničke fotelje odrekao nakon kvazi demokratskog puča, koji su priredili njegovi 'igrači' iznutra pritisnuti kolektivnim pritiskom medija.
Na medijska prozivanja, ali i onih novoustoličenog ministra sporta Željka Jovanovića, Vlatko je u maniri kočijaša odgovarao s 'je.. mi se za sve', 'otići ću kad ja budem htio', 'pun mi je k...c vas novinara', i ostalim vulgarnostima, kojima je jasno dao do znanja da je 'jači od sudbine'.
No Markovićevo stolovanje u Rusanovoj najslikovitije opisuje njegova najpoznatija uzrečica 'nema nikih problema'. Tajming izrečenog usred najteže situacije u povijesti hrvatskog nogometa izaziva podsmijeh kao što nas je ne tako davno Ivo Sanader uvjeravao da Hrvatskoj ne prijeti ekonomska kriza.
A za 'problemčiće' za koje je Marković smatrao da ga se kao čelne figure hrvatskog nogometa ne tiču, potreban bi bio poduži tekst, no svest ćemo ih na minimum.
Osim što je generalno gledajući hrvatski nogomet dotaknuo dno, kojeg jedino, koliko toliko, na životu održava hrvatska reprezentacija, Markovićevi najveći grijesi počeli su 'praznim' garancijama kako će Hrvatska dobiti domaćinstvo Europskog prvenstva koje počinje za mjesec dana u Poljskoj i Ukrajini.
Osim toga, najveći trag za vrijeme vladavine ostavio je u Tuhelju - i to kameni. Busanja o izgradnji nogometnog kampa za reprezentaciju ostala su samo na riječima i u postavljenom kamenu temeljcu. No to je samo bio dio široke palete kontroverzi, koje su najviše isplivale prošle godine u aferi namještanja utakmica 'Offside'.
Vlatko je bio miran dok je odgovornost za krivične radnje mogao preusmjeriti na 'rep ribe' poput igrača, koji sad 'igraju' u 'NK Remetinecu', no njegov konačni pad pokrenut je nakon što su suradnici iz njegova kabineta Širić i Djedović završili u policijskoj 'marici'. Po uhićenju glavnih sudačkih dužnosnika, u javnost su počele isplivavati ispovijesti mnogih sudaca, koji su priznali da im je primanje mita za 'pošteno suđenje' bio svakodnevni dio posla.
Kako u njegovom puču ne bi bilo kolateralnih žrtava, odnosno bliskih suradnika, pobrinuli su se Zdravko Mamić i Damir Vrbanović, koji su se javno odrekli svog mentora. Time su spomenuti vješto pripremili teren za smjenu 'stare garde', a u unutarnjim dogovorima postavili 'vatrene' mlade igrače Davora Šukera i Igora Štimca za popravljanje imižda hrvatskog nogometa - ako je to nakon ovakvog uništenja uopće ikako moguće.