U Arsenalu mogu biti sretni. Bili smo bolji, trebali smo uzeti barem bod, ali vjerujem kako smo na dobrom putu, rekao nam je Andrej Kramarić nakon gola "topnicima"
Kramarić: Zabio sam, ali još da je ušao i lob za izjednačenje...
Dva golgetera jučer su sletjela u Zagreb u istom avionu iz Londona - najbolji strijelac u povijesti hrvatske reprezentacije Davor Šuker i njegov vjerojatni nasljednik u “kockastom“ dresu Andrej Kramarić.
- Vidio sam se s Davorom. Čestitao mi je na golu - rekao nam je Andrej nakon dolaska na Pleso.
Odjurio je Šuker, kojega je dočekao Zorko Srebrić, ali zato nije jurio Andrej. Osmijeh mu nakon prvoga gola u Premiershipu nije silazio s lica.
- Sretan sam i ponosan zbog prvoga gola. Sigurno da mi puno znači za samopouzdanje uoči utakmica koje slijede - rekao je Kramarić.
Arsenal je na Emiratesu pobijedio 2-1, a Arsene Wenger je zadnjih pola sata prostajao. Njegovu je obranu izluđivao naš sjajni napadač.
- U Arsenalu mogu biti jako sretni. Bili smo bolji, trebali smo uzeti barem bod, ali vjerujem kako smo na dobrom putu - kaže napadač Leicestera, koji je imao i priliku da izjednači, probao je lobati Ospinu:
- Vidio sam da je izašao, prva mi je misao bila da ga idem lobati. Mnogo sam već puta u karijeri tako zabijao, ali ovaj put nije išlo.
Na gol je čekao od 27. studenoga i pobjede 2-0 nad Standardom u Rijeci, a ovo mu je nakon gotovo dva mjeseca bila prva utakmica u kojoj je odigrao 90 minuta. Dobio je dva slobodna dana i odmah je pohitao doma. Njega i sestru Ines čekao je ponosni otac Josip.
- Sjajno sam se snašao. Sestra mi je pomogla oko svega. Našao sam stan, nije to ništa pretjerano, skromno je - kaže Andrej, koji je nakon gola slaveći uklizao na koljenima prema tisućama navijača "lisica" na Emiratesu.
- Naravno, to je malo drukčiji osjećaj nego kod nas u Hrvatskoj. Ti puni stadioni... Ma to je drugi svijet. Poseban je osjećaj biti u takvom okruženju. Iskreno, iznenadilo me što su me navijači prepoznavali u gradu već u prvim danima. Zaustavljaju me, pozdravljaju... Englezi su ludi za nogometom, sve prate, sve znaju. Tamo se 24 sata živi s nogometom. Ovo mi je životna prilika koju sam morao prihvatiti, to se ne propušta. Bila ovo lijepa ili ružna priča, sigurno je da nikad neću požaliti što sam otišao u Englesku - iskren je Krama.