Život bez laži: Zaljubljenik u tenkove sređivat će pravosuđe

Kad je završio fakultet, ja sam njemu rekla: ‘Sine, mi smo svi sretni što si diplomirao, ali pravnici... To su takvi ljudi gdje se, oćeš, nećeš, pokvareno radi. Samo nemoj nikad izgubit dušu’. Eto, to sam mu rekla. Od kuće je otišao pošten. Nadam se da će takav i ostati, govori nam Maša Šprlje o svom sinu, malom ricavom, kako su mu zbog plavih kovrča tepali dok je bio dječak. 

Mali Ante sada je ministar pravosuđa. Mami Maši i tati Mati teško pada što je otišao  do Zagreba, ali moraju priznati, to mjesto je idealna pozicija za njihova sina. 

- Uvijek je bio pravičan. Nikad ništa nije skrivao. Ako bi što loše napravio, odmah bi priznao. I kad je u školi dobio i jedan i pet, uvijek bi nam sve rekao. A kad si mu slučajno predbacio da laže, sav bi se uznemirio. Hodao bi po kući i uvrijeđeno vikao da ne laže - dodaje mama Maša. Prisjeća se i scene kad je Ante s 20-ak godina završio na operaciji krajnika. Mama je predložila da bi se liječniku za svaki slučaj moglo nešto ‘darovati ispod stola’ no Ante je to strogo zabranio. 

- Bi li nekom u trgovini dala kakav dar? Ne bi jer je znaš da je prodavačica plaćena za taj posao. E, isto je tako s liječnicima. Oni su već plaćeni da liječe i ne treba im davati ništa sa strane - objasnio je budući ministar bukvicu svojoj majci. I kasnije, dok je već radio na sudu u Metkoviću, roditeljima je strogo zabranio da u kuću prime neku od njegovih stranaka. 

Zbog iskrenosti ne želi u stranku

- Na poslu ću svakog primiti, ali doma me nema tko što tražiti - postavio je jasna pravila. I prijateljima je kao mali uvijek sve sasuo u lice. Roditelji su mu začuđeno govorili da ne može baš uvijek svima reći što misli, ali on ih je razuvjeravao. I izgleda da je bio u pravu. Prijateljstva koja je stekao u djetinjstvu, njeguje i danas. Zbog iskrenosti, kažu, ne želi ući u ni jednu stranku. 

Privatni album

- Ne može zamisliti kako je to kad mu netko govori što treba raditi, a on da klima glavom - kažu oni koji ga znaju. 

Ministar pravosuđa Ante Šprlje (37) rođen je u selu Matijevići, nekoliko kilometara od Metkovića. U mirnom zaseoku koji “teče” tik uz Neretvu, većinu dana čuje se samo šuštanje rijeke i pokoja ovca, a umirujuću tišinu prekine tek neki automobil koji prođe prašnjavom cestom. Tamo Šprlje službeno živi i danas. U rodnoj kući podigao je svoju obitelj. Kćer Eva s 11 mjeseci oko prsta mota baku i djeda, a Antina supruga Iva drugi put je trudna. U Metkoviću je Šprlje upisao osnovnu školu, no kako je bio slabašan, njegovim roditeljima su prije upisa, rekli da ga puste da se igra još jednu godinu. 

Sve ispite dao u roku

I da malo jača.. A onda je nježni Ante odlično riješio sve zadatke i ipak su ga u školu upisali sa šest godina. U Metkoviću je završio srednju školu, samo je sedmi razred, zbog rata, proveo kod rodbine u Zagrebu. Kao mali, dok se družio s UNPROFOR-cima u metkovskom kraju, maštao je o vojničkoj karijeri. Mama Maša kaže da mu je jedan Nijemac tada objasnio da neće rat trajati zauvijek. “Gimnazija yes, vojska no” objasnio mu je strani vojnik kojemu je Ante pomagao da se sporazumijeva s lokalnim stanovništvom. 

Privatni album

Potom je Ante razmatrao mogućnost studiranja na Medicinskom fakultetu, ali je zaključio da ne može cijeli život slušati tegobe drugih ljudi. Izbor je pao na pravo. Sve ispite na Pravnom fakultetu u Splitu dao je u roku. Pravosudni ispit položio je 2007. godine, a u ministarsku fotelju došao je sa mjesta zamjenika predsjednice Općinskog suda u Metkoviću. I dok je studirao, kažu roditelji, bio je pravedan.

- Dekan ga je pozvao da održi govor, a on je svima objasnio da na pozornici nije zato što je najbolji nego najmlađi. 

Omiljeni časopis Hrvatski vojnik

‘Od mene su još tri studenta bolja’, rekao je - kaže mama Maša. Nakon što je završio fakultet, dvije godine bio je bez posla, ali nije gubio vrijeme. Znanja je usavršavao na internetu, a susjedi su ga često mogli vidjeti u polju, kako ocu pomaže u poslu s mandarinama. Unatoč ratu koji je kvario i njegovo djetinjstvo, vrijeme je volio provoditi uz knjige, a omiljeno štivo postao mu je časopis Hrvatski vojnik.

- Toliko je to volio da se čak pretplatio. 

Sjećam se, jednom je časopis kasnio. Strašno ga je to naljutilo. Uspio je na telefon dobiti generala Tolja koji mu je časopis onda i poslao - prisjećaju se roditelji. 
Mali Ante fanatično je proučavao vojnu opremu, nije bilo tenka, aviona ni topa čije dijelove on nije znao. Kao klinac od 16 godina, uoči akcije Oluja roditeljima je nacrtao pravce kojima će hrvatska vojska razbiti SAO Krajinu. 

Sam je naučio engleski jezik

Nisu pretjerano marili za njegove črčkarije po kartama sve dok se poslije Oluje nije ispostavilo da je mali bio u pravu. I dan danas voli vojne i povijesne karte koje marljivo skuplja. Zahvaljujući ljubavi prema ratnoj tehnici, Ante Šprlje je naučio i engleski jezik. Naručio si je knjigu o avionima na engleskom jeziku. Pošto je u osnovnoj školi učio njemački, knjigu je čitao ne odvajajući se od engleskog rječnika.

- Kad je upisao gimnaziju, htio je ići u razred u kojem su bili oni koji su u osnovnoj školi učili engleski. Profesorici je jednom prilikom objašnjavao nešto na engleskom, a ona ga je u čudu pitala: Ante, di si ti to sve naučio. A on kaže ‘pa iz knjige’. Čudila se profesorica njegovom fondu riječi. Engleski je sam naučio, u školi je jedino morao svladati gramatiku. Čak su ga slali u Dubrovnik na natjecanje iz engleskog, bez obzira što je u školi učio njemački - ponosna je majka koja je u obitelji Šprlje bila veliki autoritet. Među dvojicom sinova, otac bi uspijevao uspostaviti red samo kad bi zavikao da će im zvati majku.

Majka vrsna kuharica, ali mali Ante nije bio gurman

- Jednom su Ante i brat napravili glupost. Korio ih je otac, a ja sam stajala sa strane. Pokunjeno su slušali lekciju, a na kraju je Ante bratu uvrijeđeno rekao ‘to mu je sigurno ona rekla’. Mislio je na mene. Otac je ispadao fin, a ja sam bila dežurna rospija - kaže mama Maša koja nježnog sina ipak nije mogla natjerati na sve. Problemi su znali nastajati u kuhinji. Gospođa Maša u Matijevićima je na glasu kao vrsna kuharica, ali mali Ante nikad nije bio preveliki gurman. 

Privatni album

Svoje šnicle redovito je poskrivećki davao bratu. Mamina kuhinja možda mu neće nedostajati na novom radnom mjestu u Zagrebu, ali roditelji misle da će uza sebe sigurno uvijek imati čokolade. Uz čokoladu je i diplomirao jer mu je, kako je tvrdio, “bila dobra za pamet”. Teško gradivo i silni zakoni u glavu su mu lakše išli uz pokoju kockicu. Više od čokolade volio je svog djeda. Djedu na kojeg je i ličio, znao je i suze na oči natjerati kad bi Ante za njega govorio da je osoba koju voli najviše na svijetu. Sve do “incidenta” u vrtiću.

- Bio je Majčin dan. Pitala ga je teta koga najviše voli, a on mrtav hladan njoj kaže ‘pa svog didu’. A teta njemu kaže da se mama mora volit najviše. I Ante dolazi doma i s vrata odrješito viče da se od sad mamu najviše treba voljet. Djed koji je to čuo, samo je, pogledavajući prema meni, promrljmljao sebi u bradu ‘e moj sine, dosta si se ti jada morao natrpiti, dok su te na to nagovarali’. Mislio je dida da sam mu ja naredila da to kaže - smije se mama.

Cijela obitelj stoji uz njega

Obitelj Šprlje posjetili smo dan nakon što je Ante postao ministar. Dok smo razgovarali u obiteljskoj kući, roditelji su primali čestitke sa svih strana.

Zvonio je telefon, gosti su dolazili na vrata. Rodbina, prijatelji i susjedi sretni su što je Ante novi ministar. Pokoja suza koja se zacakli u oku gospođe Maše govori da se u njoj miješaju osjećaji.

- Ja ću njemu dati potporu. Cijela obitelj stoji iza njega. Nadam se da će se vratiti u Metković, ali on nije čovjek koji bi odustajao. Neće mu biti lako, tamo u politici su svi vukovi stariji od njega. Ali on kaže da sad ide odraditi posao koji treba. I sretna sam i žao mi je što je otišao. On će izgorit u tom poslu - zaključuje mama Maša.