Zastrašujući nacistički pokusi temelji su moderne medicine...

Gdje su granice znanosti? Ili, možda je bolje pitanje: Gdje je granica koja se niti u ime znanstvenog napretka ne smije prijeći? Većina bi pomislila da osim zakonskih granica postoje i one moralne. No, što ako divlja rat i na snagu stupi ideologija koja pripadnike cijelih naroda proglasi nižom klasom, čak i manje vrijednima od laboratorijskih štakora?

Odgovor na ova pitanja dala su, u prvom redu, medicinska istraživanja tijekom Drugog svjetskog rata. Tada su najpoznatiji znanstvenici tog razdoblja provodili odvratne i brutalne metode nad zarobljenicima iz kojih je kasnije izgrađena moderna znanost. Iako se medicinska etika bavila pitanjem jesu li se uopće smjela koristiti saznanja iz tih brutalnih metoda, rezultati su ipak nekako našli svoj put u današnju znanost.

Tri perverzne kategorije

Eksperimente iz Drugog svjetskog rata poznavatelji dijele u tri kategorije. U prvu spadaju eksperimenti usmjereni na vojnike Trećega Reicha . Kako povećati njihovu izdržljivost, funkcioniranje u najekstremnijim uvjetima i psihičku pripremljenost. Cilj je bio utvrditi gdje su točno granice između života i smrti u manje poznatim situacijama.

Tako su na primjer u komori s niskim tlakom radili visinske eksperimente, kako bi saznali koja je najveća visina na kojoj piloti mogu iskočiti s padobranom i preživjeti. Također, da bi utvrdili kako tijelo reagira na iznimno niske temperature i pronašli učinkovite lijekove za pothlađivanje, provodili su eksperimente zamrzavanja. Iskušavali su i kako morsku vodu pretvoriti u pitku. Naravno, sve ove eksperimente provodili su na zarobljenicima.

Wikimedia Commons

U drugu kategoriju spadaju eksperimenti usmjereni na razvoj i testiranje lijekova i metoda liječenja u slučaju ozljeda i bolesti s kakvima su se vojnici susretali na terenu. U logorima Sachsenhausen, Dachau, Natzweiler, Buchenwald i Neuengamme znanstvenici su provodili pokuse s neprovjerenim cjepivima za malariju, tifus, tuberkulozu, tifoidnu groznicu, žutu groznicu i zaraznih hepatitisa.

Treća kategorija uključivala je eksperimente usmjerene na ostvarivanje nacističke ideologije i nadmoć arijevske rase . Najpoznatiji su 'pokusi' koje je radio Josef Mengele u Auschwitzu. Mengele je zaradio nadimak 'Anđeo smrti' . Njegovi 'testni primjerci' bili su blizanci i Romi. Između ostalog, provjeravao je koliko su različite rase otporne na zarazne bolesti. S jedne strane pokušavao je stvoriti nadmoćnu rasu, a s druge strane imao je za cilj dokazati da su Židovi 'niža' rasa.

Među eksperimentima u ovoj kategoriji bilo je i ispitivanje različitih načina sterilizacije. Htjeli su, naime, razviti brzi i jeftini način kojim bi spriječili rođenja 'inferiornih' Židova i Roma.

screenshot/YouTube

Kazne za bezdušne znanstvenike

Nakon Drugog svjetskog rata za zastrašujuće i potencijalno smrtonosne eksperimente optuženo je bilo 23 njemačkih liječnika i znanstvenika. Suđenje u Nurnbergu trajalo je od listopada 1946. do kolovoza 1947. godine. Osuđeno je njih 15, dok ih je osam oslobođeno . Mengele nije bio među onima koji su došli pred suca.

Jedina žena među osuđenima bila je liječnica Herta Oberheuser . Ona je zatvorenicima u otvorene rane sipala stakleni prah. Osuđena je na 20 godina zatvora, ali je izašla na slobodu već 1952. godine. Bavila se obiteljskom medicinom sve do 1958. kada joj je ukinuta dozvola za bavljenje medicinom.

Carl Clauberg je pred sovjetskim sudom osuđen na 25 godina. No, sedam godina kasnije, u skladu s dogovorom između Bonna i Moskve, pomilovan je i dopušteno mu je da se vrati u Istočnu Njemačku. Ubrzo nakon njegova povratka sazvao je konferenciju za novinare na kojoj se pohvalio svojim 'znanstvenim' dostignućima u Auschwitzu . Nakon brojnih prosvjeda preživjelih zarobljenika, Clauberg je uhićen 1955. godine. Umro je prije početka suđenja, u kolovozu 1957. godine.

Najpoznatiji među ozloglašenim njemačkim znanstvenicima, Josef Mengele, uspješno je izbjegavao ruku pravde punih 35 godina. Koristio je više lažnih imena, a živio je u Paragvaju i Brazilu gdje je i umro. Doživio je moždani udar prilikom kupanja.

Danas vas liječe na temelju 'nacističkog znanja'

Iako moderna medicina nema nikakvih problema s osudom rada nacističkih liječnika, činjenica je da su podaci do kojih su ti 'liječnici' došli uredno nalaze u suvremenim medicinskim knjigama koje predstavljaju fakultetsko štivo za buduće liječnike.

Na saznanjima tih eksperimenata, napravljeni su brojni drugi pokusi. Iako su oni bili etički ispravni, ipak su svoje temelje imali na kontroverznoj znanosti.

Oni koji su preživjeli strahote logora i medicinskih eksperimenata ističu da izraz 'podaci' svojom sterilnošću dovodi u zabludu, jer se iza tog izraza ne vidi patnja koju su ljudi pretrpjeli. S tim se slaže i Susan Vigorito , koja je kad je imala tri pol godine, zajedno sa svojom sestrom Hannah završila u Mengeleovom laboratoriju. Mengele ih je zatvorio u maleni drveni kavez i bez anestezije je uzimao tkivo s kostiju njezinih nogu . Njena sestra Hannah je umrla nakon brojnih infekcija u kralježnici.

- Želite podatke iz tih vremena? Evo me, ja sam hodajuća zbirka - govorila je svojevremeno Susan.

Dilemu liječnika, kada je u pitanju korištenje znanja nacističkih znanstvenika, objašnjava Robert Pozos , direktor laboratorija za hipotermiju u Sveučilištu u Minnesoti. Njegov istraživački rad posvećen je ponovnom zagrijavanju pothlađenih pacijenata. Znanost u tom području je iznimno ograničena jer se uglavnom oslanja na nalazima pokušaja i pogreškama u bolnicama.

Jedini koji su stvarno ispitali što se događa u praksi s ljudskim tijelom prilikom smrzavanja su nacistički liječnici, koji su razvili metodu sporog pasivnog zagrijavanja tijela . Pozos je bio uvjeren da ne može dobiti te informacije u laboratoriju te da mora doći do zapečaćene arhive iz Dachaua. Nakon duge pravosudne borbe dobio je na uvid te podatke.

Jednostavno rečeno, znanstvenici danas vjeruju da bi bilo mnogo gore, gotovo kriminalno, da se ti podaci ne koriste za razvoj medicine i spašavanje života. Bez obzira na to koliko krvi je na njima .

Znanost, pseudo-znanost ili obični mesari?

I najčešća nacistička znanost ima nadimak 'loša znanost'. Zašto? Prvo, zbog očitog mučenja ljudi koji su sudjelovali u eksperimentu, a kao drugo, zato što je nastala u kontekstu u kojem je ta znanost bila podređena političkim težnjama.

Jay Katz sa Sveučilišta Yale tvrdi da se nacistička otkrića ne bi smjela nazivati znanstvenim otkrićima jer ona nemaju nikakvu znanstvenu vrijednost. Sličnog mišljenja bio je i Telford Taylor , šef ureda tužitelja u Nürnberškom procesu koje je nacističke pokuse opisao kao 'odvratan zločin zakamufliran u ime znanosti '. Profesor medicine Leonard Hoenig, pak, kategorizirao je nacističke eksperimente pod pseudo-znanost , jer je ideja nastala na temelju političkih uvjerenja, a ne znanstvenih spoznaja, i vođena je sadizmom i genocidom .

Još uvijek ostaje pitanje je li uporaba nacistističkih znanstvenih spoznaja za dobre namjene najbolji način da se svijet oduži žrtvama i njihovoj patnji . Također, ostaje i pitanje kako je moguće da ljudi koji su položili Hipokratovu zakletvu, u ime ideologije, takoreći preko noći postanu ubojice .

Fotolia

Dio odgovora leži u činjenici da je medicina za vrijeme Trećeg Reicha bila dominantna znanost i u uskoj vezi s vladajućom politikom. Godine 1939. godine gotovo polovica svih njemačkih studenata studirala je medicinu. Za 'arijevske' građane nudili su se poslovi i moderne laboratorije za postizanje 'rasne higijene'. Dvije trećine njemačkih liječnika bilo je na neki način povezano s nacističkim vlastima.

Zato se unutar struke razvilo vjerovanje da postoji manje razvijena rasa , da postoje ljudi koji imaju genetski deficit i da je zadatak njemačke znanosti ukloniti tu prirodnu neravnotežu koja je izvor bolesti i drugih zdravstvenih poremećaja. Mnogi od tih liječnika zapravo su vjerovali da u ime znanosti rade nešto dobro .

Zanimljivo je da su, primjerice, nacistički liječnici među prvima otkrili štetnu vezu između pušenja i raka te napisali preventivne mjere koje su vrlo slične današnjima.

Nacistička znanost je bila miks mnogo stvari - u rasponu od najtežih kaznenih djela do nekih značajnih otkrića. No, mora se imati na umu da je prešla mnoge granice koje su zauvijek trebale ostati netaknute . No, za prelazak tih granica teško je kriviti samo nacističku znanost. Pokuse na ratnim zarobljenicima izvodili su i Amerikanci, Rusi, Japanci, Kinezi... I baš svi oni su zaboravili na etiku.

Evo što su nacisti radili u ime znanosti:

VISINSKI EKSPERIMENTI

Provjeravali su izdržljivost ljudskog tijela na ekstremnim visinama, te može li čovjek koji je skočio s visine od 12 kilometara preživjeti. Slični pokusi su do tada provedeni samo na životinjama, budući da bi na tim visinama čovjek umro zbog nedostatka kisika.

Dr. Sigmund Rascher , liječnik u logoru Dachau, u vezi s tim nije imao nikakve etičkih dvojbi.

Prvo je istraživao kako se tijelo prilagođava prilikom sporog uspona. Ljude je podizao u zrak bez dodatnog kisika te je utvrdio da su nakon 8 ili 9 kilometra nesposobni za rad. Provodio je i eksperimente s padobranom sa i bez dodatnog kisika. Utvrdio je da je visinska granica 14 kilometara. Nakon nje nastaju najteži oblici visinske bolesti koje uključuju tromost, tikove, gubitak pamćenja, te brojne motoričke i psihološke poremećaje.

Mnogi ljudi koji su umrli tijekom eksperimenata, korišteni su kao 'istraživački materijal'. Obdukcija nad njima rađena je pola sata nakon što su umrli. Oni koji su preživjeli, kasnije su namjerno pogubljeni jer se htjelo vidjeti jesu li imali emboliju. Rascher je utvrdio da je cerebralna embolija reverzibilna.

Što se tiče eksperimenata s padobranom, utvrdili su kako pilot s dodatnim kisikom može preživjeti skok s 18 kilometara, a bez kisika s visine od 13 kilometara. U eksperimentima je korišteno 200 ljudi. Njih 80 je umrlo odmah, a ostatak su uglavnom pogubljeni, prije ili kasnije.

EKSPERIMENTI S BLIZANCIMA

Josef Mengele pokušavao je saznati kako dolazi do začeća i rođenja blizanaca. Cilj je bio umnožavanje arijevske rase. Istraživanje je provedeno u Auschwitzu na oko 1000 parova blizanaca. Mengeleove eksperimente preživjelo je oko 200 ljudi. Bilo je poznato da je Mengele 'testne primjerke', nakon što mu više ne bi bili od koristi, ubijao tako što im je u srce izravno ubrizgavao kloroform. Mengele je svoje ispitanike precizno izmjerio, slikao rendgenom, fotografirao i vodio urednu evidenciju. Nakon mjerenja, uzimao je uzorke od urina, krvi, bljuvotine, do koje je došao gurajući im u dušnik cijev s plinom. Da bi dobio uzorke dlaka posjeo ih je u gotovo kipuću kadu. Prije pregleda crijeva, morali su popiti dvije litre laksativa. Nakon tih svih 'pregleda' i uzimanja uzoraka, počeli su pokusi. Od zamjene krvi kod blizanaca do pokusa u kojima im je zamijenio očne jabučice. Nakon što bi blizanci umrli, napravio bi detaljnu obdukciju njihovih tijela.

TUBERKULOZA

Tijekom rata vojnici su bili na udaru infektivnih bolesti, uključujući tuberkulozu. Dr. Kurt Heissmeyer htio je saznati jesu li neki ljudi prirodno otporni na tuberkulozu i, ako jesu, može li se to iskoristiti za proizvodnju cjepiva. On bi svojim ispitanicima bakterije tuberkuloze ubrizgavao izravno u pluća. U logoru Neuengamme uzrokovao je smrt najmanje 200 ljudi, a mnogi od njih ubijeni su kako bi se prikrilo da su nad njima vršeni eksperimenti. Utvrdio je da tuberkuloza nije zarazna bolest, ali da jače udara na slabije organizme, što su za njega bili, primjerice, Židovi. Slični pokusi su provedeni i s tifusom, malarijom i streptokokom.

POKUSI S FOZGENIM PLINOM

Nacistički liječnici su najmanje 52 zarobljenika namjerno izlagali fozgenim plinom , koji se u Drugom svjetskom ratu koristio kao oružje. Ideja je bila pronaći protuotrov, no to nije bilo pretjerano uspješno jer je većina ispitanika, koji su već bili iscrpljeni od pothranjenosti, umrla.

ISPITIVANJE OTROVA

Uz otkrivanje protuotrova, nacistički liječnici su tražili i nove smrtonosne otrove koji bi dali prednost njemačkoj vojsci u ratu. Cilj je bio utvrditi koliko ljudi nakon ubrizgavanja ili udisanja otrova umire. Ovi eksperimenti uglavnom su rađeni u logoru Buchenwald.

TRANSPLANTACIJA UDOVA I ORGANA

Nacistički liječnici u praksi su provjeravali je li moguće ukloniti udove s jednog čovjeka i presaditi ih na drugo tijelo. Okrutni eksperimenti provedeni su tako da su zarobljeniku odsjekli ruku ili nogu i onda je transplantirali na drugog, kojem su prije toga također odrezali ud. Niti jedan od tih pokušaja nije urodio plodom. Mnogi zatvorenici ili su umrli ili su ostali trajno osakaćeni i patili od ekstremne boli.

UMJETNA OPLODNJA I STERILIZACIJA

Navodno je to bila ideja Heinrich Himmlera, a liječnici su koristili razne metode. Dr. Carl Clauberg je umjetno oplodio oko 300 žena u Auschwitzu, koje je tijekom postupka izložio fizičkom, ali i psihičkom maltretiranju. Govorio im je da je upotrijebio životinjsku spermu te da nose čudovište u sebi.

Također sterilizirano je na tisuće židovskih žena. U njihove maternice su ubrizgavali tvari koje su dovele do neplodnosti, a istovremeno su uzrokovale veliku bol. Muškarcima su, pak, testise izlagali velikoj količini zračenja.

EKSPERIMENTI SA SLANOM VODOM

Dr. Hans Eppinger pokušavao je postići da morska voda bude pitka za ljude. Ispitanike je lišio hrane i vode kako bi vidio je li njihov organizam spreman. Zbog teške dehidracije ispitanici su umirali između osmog i 12. dana. Žrtve su zadnjim mukama lizali mokar pod kako bi dobili barem kap vode.

KAKO LIJEČITI RANE I ZAUSTAVITI KRVARENJE

Krvarenje i liječenje rana bili su pod velikim povećalom nacističkih liječnika. Pokušavali su pronaći način kako liječiti ranjene bez komplikacija koje često dovode do smrti i kako stvoriti lijek koji bi učinkovito i brzo zaustavio krvarenje. zatvorenici su namjerno ranjeni oružjem ili su im amputirani udovi, a zatim su liječnici raznim metodama pokušali doći do rješenja. Čak su i poticali razvoj infekcija, na rane bi im sipali piljevinu i sitno zdrobljeno staklo.