Transkripti pada Grada: Mladi Jastreb nadgledao predstavu

Vukovar je danas tabu tema u hrvatskom javnom diskursu. Tog se grada i njegovih stanovnika sjetimo s dubokim pijetetom i žaljenjem zbog tragične sudbine. No pokušaj razgovora o pravoj istini i razlozima pada uglavnom se zaustavlja pod krinkom zaštite nacionalnih interesa i dostojanstva žrtava.

No jednom je redatelju dosta šutnje. Miran Kurspahić na sceni Zagrebačkog kazališta mladih u subotu navečer predstavio je “Pad”, autorski komad koji govori o Vukovaru, o njegovu padu i posljedicama koje je imao za hrvatsko društvo, pa i posljedicama koje osjeća i danas.

- Bavim se zadnjim danima prije pada Vukovara, ali i padom moralnih te ljudskih vrijednosti, nade, lojalnosti, empatije i entuzijazma, koje su se urušavale sa samim gradom. Bavim se i pitanjem žrtava, branitelja i vukovarskih heroja - kaže Kurspahić.

Autentične snimke iz ratnog Vukovara

Predstava se dijelom temelji na transkriptima Dedaković - Tuđman i drugom dokumentarnom građom. U prvom dijelu, koji je nazvan “Jastrebov pad”, redatelj koristi i autentične snimke iz opkoljenog Vukovara. Drugi dio nazvan je “Konačni pad” i u njemu je fabricirana 1993. s opkoljenim Zagrebom, glavnim gradom koji se našao u istoj situaciji kao i Vukovar 1991. Milivoj Beader igra Milu Dedakovića Jastreba, Filip Nola Franju Tuđmana, a uz njih glume i Goran Bogdan, Sreten Mokrović, Zoran Čubrilo, Barbara Đurović, Suzana Nikolić i drugi.     

Kurspahić kaže kako je htio da se cijela ekipa upozna s Milom Dedakovićem Jastrebom kako bi se pripremili za predstavu, no zbog njegova teškog zdravstvenog stanja to nije bilo moguće. Zato ih je posjetio Mladi Jastreb. Branko Borković s glumcima je o opkoljenom Vukovaru i padu grada pričao četiri sata.

- Detaljno nam je pričao o svemu što je proživio u Vukovaru i kako je to izgledalo posljednjih dana prije pada. Cijeli ansambl mu je postavljao pitanja i mislim da nam je to puno pomoglo, zahvalni smo mu što je surađivao s nama - kaže Kurspahić. Sa svojom predstavom volio bi gostovati u Vukovaru, kao i u drugim hrvatskim gradovima, no zbog tehničkih zahtjevnosti to vjerojatno neće biti moguće. Dodaje kako je jedan od razloga postavljanja “Pada” pokušaj suočavanja društva s činjenicama o Vukovaru.

Rašomonski pogled u predstavi

S obzirom na to kako se prvi dio predstave temelji na originalnim transkriptima, Kurspahić smatra kako je to savršen način prikazivanja tadašnjeg političkog vrha.

- Transkripti su moćno štivo jer svjedoče o apsurdnosti tih vremena te stravičnoj pragmatičnosti i hladnoći političkog vrha. To nas tjera da se zapitamo na čemu baziramo sliku o nama samima - kaže Kurspahić. No ipak se postavlja pitanje o tome jesmo li spremni tako otvoreno razgovarati i analizirati pad Vukovara - iako je prošlo 25 godina?

- Mislim da bismo nakon 25 godina morali kao društvo biti spremni na razgovor o tome, na postavljanje pitanja. Čak i da još nismo spremni, moramo biti. Pogotovo u današnje vrijeme, kad se stalno govori o nekom novom nacionalnom identitetu kojem je u središtu Domovinski rat - zaključuje redatelj i dodaje da mu je dosta tabu tema. Osim što pomiče granice prihvatljivih tema široke javne rasprave, Kurspahić eskperimentira i s kazalištem. Predstavu “Pad”, kaže, trebali biste gledati barem dva puta.

- Tehnički je predstava jako zahtjevna jer dvije publike gledaju dvije različite scene. Kasnije se sjedinjuju u treći prostor. Taj rašomonski pogled na jednu stvar iz više pozicija također je jedna od tema predstave. Svaka se stvar može sagledati iz barem dvije perspektive, ali i iz njih tristo. Da mogu, predstavu bih postavio na tristo pozornica, ali moram se zadovoljiti s dvije - kaže Kurspahić. Unatoč tome što su neki “na neviđeno” prozvali “Pad” kontroverznom predstavom - valjda zbog same teme, ali i Kurspahićeva stila koji voli natjerati publiku da se zamisli, on kaže kako to nije istina.

- Nema što biti kontroverzno u ovoj predstavi. To su sve dostupne informacije koje smo i prije znali, ne otkrivamo nikakvu državnu tajnu - kaže, no ponavlja kako tabu Vukovara treba razbiti.

Fokus je na braniteljima i herojima

- Moramo razgovarati o Vukovaru, o njegovu padu i općenito o nekim činjenicama iz Domovinskog rata koje se izbjegavaju. Moramo razgovarati o tome da bismo mogli ići dalje kao društvo - kaže redatelj. Kontroverzi oko vojne obrane Vukovara ne dotiče se i ostavlja ih vojnim analitičarima, a iako su u prvom planu Dedaković i Tuđman, fokus predstave zapravo je na braniteljima i civilima koji su ostavljeni na milost i nemilost okupatorima.

- Obrana Vukovara bila je vojno čudo, a samo oni koji su bili tamo znaju tko je doista krvario i branio grad, a tko su lažni branitelji. Heroji su u Vukovaru bili namjerno dokinuti. Odmah se krenulo s tom potenciranom sintagmom grada heroja kako živi ljudi ne bi ispričali istinu o Vukovaru - smatra Kurspahić.

Pitanja koje “Pad” postavlja bila su tu i ranije, samo su se šaptala. Odgovore od jedne kazališne predstave svakako ne možemo dobiti. Ali možda je za korak naprijed dovoljno povisiti glas.

Predstava okupila kulturnu elitu

Premijera predstave "Pad" Mirana Kurspahića u Zagrebačkom kazalištu mladih okupila je hrvatsku kulturnu elitu. U publici je, uz redatelja Paola Magellija, glumicu Natašu Janjić, glazbenike Matiju Dedića i Josipu Lisac te novinare Aleksandra Stankovića, Danijelu Trbović i Davora linčića sjedio i Branko Borković - Mladi Jastreb. On je u surađivao s glumačkim ansamblom.
Predstava se bavi padom Vukovara i koja se dijelom temelji na transkriptima državnog vrha i Mile Dedakovića Jastreba. Njega je glumio Milivoj Beader, Franju Tuđmana Filip Nola, a Goran Bogdan utjelovio je Gojka Šuška.

Predstava je bila jako potresna, prisjetio sam se mnogih stvari i za mene je to bilo jako emotivno iskustvo. Drago mi je da sam imao priliku sudjelovati u stvaranju te predstave - rekao je Borković.

Svjedoci ratnih dana Vukovara

Kurspahić je htio izravno surađivati s Dedakovićem, no zbog njegova lošeg zdravstvenog stanja to je bilo nemoguće. Glumački ansambl zato je posjetio Branko Borković - Mladi Jastreb, koji im je pričao o Vukovaru.     

Dvije scene i dvije publike

Predstava se odvija na dvije scene i pred dvije publike, pa Kurspahić kaže da je treba gledati barem dva puta. Scena se spaja u jednu tek na kraju, a zbog tehničke zahtjevnosti upitna su mnoga gostovanja predstave.