Nemirni duhovi? Možda mrtve i grobove ipak ne treba dirati...

Na grobljima bi umrli trebali pronaći svoj mir. Ali da li je uvijek tako? U različitim dijelovima svijeta postoje priče kako po grobljima "hodaju" duhovi i kažnjavaju one koji ih ne respektiraju. Ovo su dvije takve priče.

Osvetili se jer su oskvrnuli grobove?

U općini Pajala na sjeveru Švedske, nalazilo se groblje Akamella. Groblje je bilo na osamljenom mjestu, usred šume u Laponiji i nekada je pripadalo Finskoj. Lokalni stanovnici su stoljećima tamo pokapali svoje umrle. U jednom trenutku na to su se područje doselili Šveđani i počeli su koristiti groblje. Izbila je epidemija i umrlo je mnogo ljudi pa su Šveđani trebali puno novih grobova. Iz starih grobova počeli su vaditi lijesove i bacati ih preko ograde. U lijesove koji su još bili sačuvani Šveđani su stavljali svoje umrle i pokopavali ih u grobove iz kojih su iskapali pokojnike.  

Wikipedia

Kosti pokojnih starosjedilaca razvlačili su vukovi i medvjedi. U 30-im godinama 20. stoljeća trgovac Kusto Forsström odlučio je da bi se mrtvi starosjedioci trebali dostojanstveno sahraniti. Teneli Saari dobio je zadatak da skupi kosti koje su ostale te ostalo spali. Saari je otišao na groblje kako bi obavio zadatak, ali nešto mu se dogodilo na groblju. Nakon toga prestao je pričati s ljudima te je samo sam hodao šumom. Na kraju su ga našli mrtvog u njegovom brodu. Slomio je vrat prilikom pada. Počele su kružiti priče da su se mrtvi "osvetili". 

Kasnije su dva muškarca pokušala ukrasti kameni križ s groblja i odvesti ga brodom. Ti su se muškarci utopili. Pronađeni su mrtvi u vodi, a križ je bio na svojem mjestu. Kružile su priče da su noćne šetnje grobljem vrlo opasne. Mještani su pričali da grobljem trče utvare sobova te da " nevidljive ruke" povlače ljude u grobove, piše Bild.

Na groblju robova izgradili kuće pa umrli 

Početkom 80-ih godina prošlog stoljeća u Newportu kod Houstona izgrađeno je novo naselje. No kupci nisu znali da je naselje nastalo na groblju "Black Hope" na kojem su prije pokopavali robove. 

Sam i Judith Haney bili su sretni kada su kupili kuću i uselili se u nju. U vrtu su htjeli napraviti bazen. Kada su počeli radovi, u zemlji su pronađena dva kostura. Imali su prstenje pa se pretpostavilo da su su bili supružnici. Sam i Judith htjeli su kosture sahraniti na drugom mjestu. Tada su saznali da je naselje izgrađeno na groblju. Zadnji pokop bio je 1937. godine. Par koji je pronađen u njihovom dvorištu bili su Betty i Charlie Thomas, robovi koji su pokopani 30-ih godina. Sam i Judith su ih pokopali na svojem imanju, ali na drugom mjestu. Nakon toga počeli su noću čuti glasove. 

Satovi su se počeli čudno ponašati. Jedne noći otvorila su se vrata terase i glas je rekao. "Što radiš ovdje?". Jedno jutro Judith su nestale crvene cipele. Tražila ih je posvuda, a onda ih je našla na Bettyinom grobu. Tog je dana Betty imala rođendan. Supružnici su počeli drugima pričati o tome što su doživjeli. Uskoro su saznali da su i njihovi susjedi imali slična iskustva. Gasili su im se televizori i svjetla, čuli su zvukove i glasove. Par više nije bio sretan u svojoj kući. Pokušali su tužiti tvrtku koja je izgradila kuće. Uzalud. Na kraju su se razboljeli i odselili.   

Susjedi Ben i Jean Williams su u kući živjeli s kćerkom i unukom. I oni su čuli razne zvukove i glasove. Šest članova njihove obitelji dobilo je rak. Troje ih je vrlo brzo umrlo. I oni su htjeli tužiti građevinare pa su zato u vrtu tražili ostatke umrlih. Njihova kćer je iskopala rupu u vrtu. Previše se naprezala te je doživjela srčani udar. Umrla je. Imala je 30-ak godina.