Misteriozna smrt: Trovanje, moždani ili ga je Tito 'sredio'?

Istina je da najokrutniji ruski diktator Josif Visarionovič Džugašvili, poznatiji pod imenom Staljin koji je umro na današnji dan 1953. godine nije zadnjih godina života bio u najboljem zdravstvenom stanju. Njegovo zdravlje se, naime, pogoršalo a on nije dobijao nikakvu medicinsku pomoć niti se kontrolirao.

Prešao je 70. godina, a njegove kronične bolesti poput poput hipertonije, arterioskleroze i reumatskih bolova u mišićima uzimale su maha. Od kraja 1952. godine pojavili su se problemi nepoznate prirode u plućima, pa je Staljin tako čak prestao pušiti. Sve je to naslućivalo da mu se bliži kraj. No pravi uzrok njegove smrti i danas zaokuplja povjesničare, ali i teoretičare zavjera.

Liječnik Aleksander Mijasnikov, koji je bio kraj Staljina na njegovoj smrtnoj postelji, tvrdi da je nakon obdukcije otkrio da je diktator bolovao od "teškog slučaja ateroskleroze u mozgu", te da je ova bolest, koja se razvijala godinama, "utjecala na njegovo zdravlje, karakter i odluke koje je donosio.". Umro je u svojoj dači (kući za odmor) u moskovskom predgrađu Kuncevo.

Moždani uzrokovao otrov za štakore? 

Kao službeni uzrok smrti bio je naveden moždani udar, koji je Staljin doživio nekoliko dana prije same smrti. No, prema navodima iz Molotovljevih memoara, šef sovjetske policije Lavrentij Berija, hvalio se da je on uklonio Staljina. Berija je inače bio i na čelu zloglasnog NKVD-a. Tako je Staljinov moždani udar možda uzrokovala supstanca varfarin iz otrova za štakore.

Beriji je Staljinova smrt došla "kao naručena" jer se bojao mogućih čistki. Nakon Staljinove smrti Berija je čak bio na pragu preuzimanja vlasti, no to se nije ostvarilo. U tome su ga spriječili ostali visokopozicionirani članovi Partije, isplaniravši njegovo ubojstvo. Zloglasnog šefa NKVD-a tako je osobno ustrijelio jedan sovjetski general.

Tito je likvidirao?

Slovenski povjesničar specijaliziran za diplomaciju zapadnog Balkana Jože Pirjevec u svojoj knjizi 'Tito in tovariši' iznio je tvrdnju da je upravo Josip Broz Tito dao otrovati Staljina. To je učinio na sličan način na koji je, vjeruje se, Staljin dao otrovati svog prethodnika Lenjina -  kalijevim cijanidom. Lenjin je umro od posljedica moždanog udara,  do kojeg je, smatraju liječnici, moglo dovesti upravo trovanje cijanidom. 

Kad su ga njegovi suradnici našli na podu nepokretnog Staljina navodno su namjerno odugovlačili s pozivanjem liječnika. Izgovor im je bio da za to nemaju ovlasti. Najprije su tako kontaktirali ministra državne sigurnosti i šefa tajne policije, a tek onda pozvali po liječnika.

Na dan Staljinove smrti u njegovom kabinetu je pronađeno Titovo pismo upozorenja. Upravo to pismo Pirjavec uzima kao jedan od dokaza da je Tito izdao naređenje za smaknuće diktatora koji je SSSR-om vladao punih 29 godina. U tom pismu Tito je upozorio Staljina da mu prestane slati ubojice, jer su ih već ulovili pet i da će njemu biti dovoljno da Staljinu pošalje samo jednog.

Kad je Nikita Hruščov, Staljinov nasljednik 1955. godine došao u Jugoslaviju, u posjet Beogradu i Titu, ispričao mu se zbog svih Staljinovih pokušaja ubojstva. Čak mu je odao svojevrsno priznanje na neki način impresioniran činjenicom da je Tito uspio osujetiti sve Staljinove pokušaje.

Ciroza jetre i krvarenje u želucu dovelo do gušenja

U ožujku 2013. godine na 60. godišnjicu smrti jednog od najkrvavijih diktatora u povijesti odgovornog za smrt čak 30 milijuna ljudi objavljeni službeni rezultati analize koja je pokazala da je sovjetski čelnik umro prirodnom smrću.

Obdukcija čiji su rezultati napisani na 11 stranica, pokazala je da je imao moždani udar i onda se ugušio. To je bio prvi put da je ovakvo izvješće objavljeno na Zapadu (objavio ga berlinski Kurier), a i prvi put da je slično tvrdnjama koje su iznijele sovjetske vlasti kada su javnost obavijestile o Staljinovoj smrti.

Izvješće o smrti sve do prije nekoliko godina bilo je zaključano u ruskom državnom arhivu, a konačno je dopušten pristup doktoru Matthiasu Uhlu s njemačkog Povijesnog instituta u Moskvi koji je proglasio da teorije zavjere nisu točne.

- Umro je blizu Moskve prirodnom smrću - zaključio je Uhl. 

U dokumentima stoji da je Staljin imao moždani udar 1. ožujka 1953. godine. Našli su ga na podu u sobi, a na sebi je imao hlače od pidžame i prsluk. Budući da je prije moždanog udara pio,( uživao je u omiljenom gruzijskom crvenom vinu) njegovi suradnici mislili su da je još uvijek pijan, ali vjerojatno je već tad bio u komi.

Dan nakon smrti uslijedila je obdukcija, a Staljin, koji je u to vrijeme imao 74 godine, inače je patio od visokog krvnog tlaka, te je bio na granici ciroze jetre.

Moždani udar na lijevoj strani mozga, u kombinaciji s krvarenjem na želucu, doveo je do gušenja. Njegovo tijelo odvezli su pripadnici njegove tajne policije.

Uhl tvrdi da se teško može reći da je Staljinova smrt bila iznenadna, s obzirom na to da je bio u lošem fizičkom stanju.

Masovna žalost u SSSR-u

Čim su mediji objavili njegovu smrt to je izazvalo masovnu žalost u tadašnjem SSSR-u. Preko 1,5 milijuna ožalošćenih ljudi iz cijele zemlje odalo mu je posljednju počast na ulicama Moskve.

Staljinova smrt bila je izuzetno značajan trenutak i odmah je izazvala nemilosrdnu borbu za vlast u Kremlju. Na iznenađenje mnogih, iz te borbe je kao pobjednik izašao Nikita Hruščev koji ga je tri godine nakon njegove smrti na 20. partijskom kongresu optužio Staljina za zločine protiv Partije i izgradnje kulta ličnosti.

Rusi ga sve više cijene

Ispitivanja javnog mijenja iz 2012. pokazuju su da sve više Rusa pozitivno ocjenjuje bivšeg diktatora. Anketa koju je proveo insitut Levada pokazuje kako 48 posto ispitanika smatra da je odigrao pozitivnu ulogu u povijesti. A devedesetih godina 60 posto Rusa je imalo izuzetno negativno mišljenje o njemu.

Povjesničar Aleksandar Vatlin sa Sveučilišta u Moskvi tada je rekao kako prijeti opasnost da Staljin kao "simbol hrabrosti i autoriteta" postane popularan među mladim naraštajima. Analitičari pak upozoravaju da se Staljinov lik i dalje koristi za podjele u društvu i skretanje pažnje s važnih pitanja.