U svojoj najgoroj fazi anoreksije, Jodie-Leigh Neil morala je pri kupanju sjediti na tri ručnika jer joj je kralježnica lupala u kadu i bilo je prebolno. Propadala je kroz WC dasku...
Jela je tek 20 kalorija na dan i gotovo umrla: 'Još se borim...'
Anoreksična britanska tinejdžerica kojoj je rečeno da će umrijeti zbog svoje mršavosti objavila je fotografije koje pokazuju njezin nevjerojatan oporavak nakon što je doživjela 'prosvjetljenje'.
Jodie-Leigh Neil razvila je anoreksični poremećaj 2013. godine kada je njezina najbolja prijateljica preminula nakon kobnog srčanog udara. Godinu dana nakon nesreće dijagnosticirana joj je anoreksija, depresija i tjeskoba, a 2015. godine završila je u bolnici gdje su je morali hraniti na cjevčicu, javlja Mirror.
Ova 18-godišnjakinja iz Yateleyja u britanskom Hampshireu živjela je na svega 20 kalorija dnevno, vježbala usred noći i spala na svega 35 kilograma.
Zbog svojeg stanja, često je padala u nesvijest, te je morala prekinuti školske obveze, a često je imala dramatične ispade prema svojim roditeljima koji su se bojali najgoreg.
Ipak, ranije ove godine, Jodie je doživjela jedan trenutak 'prosvjetljenja' u kojem je odlučila izabrati život nad smrti. Počela je svladavati svoj strah od hrane dok su njezini prijatelji i obitelj dolazili k njoj na društvene igre kako bi joj obroke učinili što ugodnijima.
Ovog lipnja, Jodie je dosegnula zdravu težinu od 62 kilograma i napokon se vratila svom najboljem izdanju. Sada ova prelijepa plavuša objavljuje fotografije svojeg zdravog tijela na Instagramu kako bi pružila podršku i drugima koji imaju isti poremećaj.
Upalila mi se žarulja iznad glave: 'Ne želim umrijeti'
- Odjednom mi se upalila žarulja iznad glave. Shvatila sam da sjedenje na tri ručnika u kadi zato što mi kralježnica udara u kadu nije normalno. Čučanje na WC-u jer mi kosti propadaju kroz dasku, nesvjestice, otkazivanje nogu, srčani problemi, drhtavica i stalna bol bilo je nešto što više nisam htjela. Također, bila sam nasilna prema roditeljima, zadala sam im nekoliko masnica i porezotina dok sam imala svoje ispade boreći se sa glasovima u svojoj glavi - kazala je Jodie, koja danas studira sociologiju, psihologiju i teatrologiju.
Kazala je kako su je prolaznici često pitali boluje li možda od raka, kada tako izgleda.
- Dobivala sam i užasne komentare od žena koje bi me viđale u trgovinama i stalno su buljili u mene. Ljudi bi doslovce pokazivali prema meni i komentirali - kazala je Jodie.
Opisala je i vrijeme oporavka.
- Mama mi je donijela prekrasan beštek i zdjele i često bi igrali društvene igre dok bi jela i provodili kvalitetno vrijeme kao obitelj. Vratila sam odnos koji sam prije imala s mamom, koja mi je uvijek bila najbolji prijatelj, a tata i ja se više ne svađamo. Sada mogu slobodno izaći nešto pojesti s obitelji, mogu izaći u noćne klubove. Mogu plesati i raditi sve stvari koje nisam mogla kada sam bila pothranjena - kazala je Jodie.
- Sada završavam prve kolegije na fakultetu koje nisam mogla prije jer je moja anoreksija značila da bi često 'odlutala' ili se onesvijestila, a za neke stvari se uopće ne sjećam da sam učila - rekla je Jodie.
Prisjetila se kobnog događaja nakon kojeg je sve počelo.
- Jutro nakon što sam saznala da mi je preminuo najbolji prijatelj osjećala sam se ekstremno bolesno, uništeno i doživjela sam napad panike. U potpunosti sam izgubila apetit i više se nisam mogla fokusirati na ništa osim na njega. Izolirala sam se od svih svojih prijatelja, a većinu vremena provodila sam u svojoj sobi. S vremenom sam prestala ići i na fakultet - rekla je.
'Otac me zatekao kako važem 20 grama banane. Nije prestao plakati'
Jodie je sa 700 kalorija na dan došla na 200, a na koncu kada je bila na najnižoj razini, jela je 10 kalorija želea za doručak, sok od naranče od 7 kalorija za ručak i 'nula' kalorija rezanaca s povrćem za večeru.
- Sjećam se da me jednom otac zatekao kako važem 20 grama banane. Kada me vidio što radim, nije prestao plakati - kazala je.
Unatoč svim problemima, Jodie je i dalje nastavila s radikalnim svakodnevnim vježbanjem od 2 ujutro do 5.30 sati. Njezina krv je pokazivala opasno niske razine natrija, hemoglobina i kalija.
U siječnju 2015. godine, kada je Jodie pala na 40 kilograma, primljena je opću bolnicu, a nakon toga je u veljači prebačena u kliniku u Londonu gdje je provela idućih šest mjeseci. Obitelj je viđala dva puta tjedno i vikendima.
- Tamo sam izgubila dodatna tri kilograma i došla vrlo blizu smrti. Agresivno sam se samoozljeđivala, nisam jela mjesecima, na silu su me hranili kroz cjevčicu.
Pod 24-satnim nadzorom i grupnom terapijom, njezini obroci postepeno su došli do 3000 kalorija i dobivala je 1,2 kilograma na tjedan. Kada je dosegnula 56 kilograma, što je idealna težina za njezinu visinu, otpuštena je iz bolnice u lipnju 2015. godine.
'Samo sam htjela umrijeti'
Ipak, tri mjeseca kasnije, u rujnu 2015. godine anoreksija je ponovno preuzela kontrolu i Jodie je počela koristiti utege kako bi varala na vagi. Opet je spala na svega 35 kilograma i morali su je hitno odvesti u bolnicu u tri navrata jer joj je niska razina natrija u krvi uzrokovala velike srčane probleme.
- Iskreno, sve do sada nisam imala nikakvog interesa i želje ozdraviti, samo sam htjela umrijeti - kazala je Jodie.
I kada su njezini roditelji izgubili svu nadu i pripremali se na posljednji pozdrav, Jodie je odlučila da njezina bitka nije gotova.
- Liječnici su mi rekli ili oporavak ili smrt. Izabrala sam oporavak - kazala je Jodie.
Iako priznaje da njezina bitka s anoreksijom i dalje traje, tinejdžerica je počela izlaziti s dečkima i napokon je sposobna nastaviti školovanje.
- Dugačak je put oporavka i još uvijek se borim - rekla je Jodie za Mirror.