Hrvati velikog srca: Baki grade kuću, dječaka šalju na liječenje

Snježno nevrijeme koje je početkom tjedna zahvatilo i Slavoniju zaprijetilo je urušavanjem trošne kućice Alojzije Greganić (77) u Ostrošincima na području općine Podgorač, nedaleko od Našica.

POGLEDAJTE VIDEO SPECIJAL:

Pokretanje videa...

00:58

Video: TV Našice.com

Zahvaljujući hitnoj intervenciji općinskog načelnika Gorana Đanića, baku su u zadnji tren spasili da ne umre od hladnoće. Privremeno su je smjestili u lokalnoj trgovini, dok joj ne obnove kuću, pišu nasice.com.

– Moramo joj pomoći, ona nema nikoga, sama je i bolesna. Reagirao sam u ovom slučaju kao što bih i u svakom drugom kad se netko od naših stanovnika nađe u ovakvim situacijama. Ovih ću dana pozvati sve obrtnike iz naše općine da vidimo kako bi oni mogli pomoći, ali vjerujte, najviše se nadamo pomoći od vas medija, jer bez vas se danas u našoj državi ništa ne može učiniti, dobro je da vas imamo – rekao nam je u srijedu Goran Đanić, općinski načelnik Podgorača.

Uplašena i bolesna, zbog prirodne katastrofe morala je napustiti svoju kuću. U ruci joj stalno krunica.

'Tuga me je slomila'

Moli se Bogu da podari zdravlje svima koji su joj do sada pomogli i koji će joj u budućnosti pomoći, Alojzija hoda prostorijom koja je pregrađena policama na kojima su stajali brašno, šećer i ulje te sve ono najpotrebnije. Sad je na njima pribor za jelo bake Alojzije i poneki lonac.

– Napravim si nešto za jesti, ali nemam apetit, tuga me slomila, tako da ne osjećam ni glad. Hvala mojem kumu Goranu, i svima koji su me ovdje smjestili, ne znam kako bih preživjela. Neka ih dragi Bog blagoslovi – kroz suze govori baka Alojzija. Smjestili su je u bivšu seosku trgovinu, donijeli su joj osnovne stvari, ležaj, štednjak na drva, hladnjak, nešto suđa i posteljine.

– Cijelo se vrijeme molim Bogu, to je ono što me održava u ovim teškim vremenima. Kako se pročulo za moju nesreću, ljudi dolaze, obiđu me kako bi vidjeli treba li mi što – zaključuje tužna Alojzija.

Baka živi sama, nema djece, ima samo jednog nećaka, ali on nije blizu.

– Suprug mi je umro prije 25 godina. Bio je prema meni vrlo loš, neprestano me tukao – priča dok joj suze liju.

Kumu Goranu, kako zove načelnika općine, ne prestaje zahvaljivati, kao i susjedu Stjepanu (66), koji joj rado pomaže. Stjepan joj donosi vodu i čisti snijeg da se može doći do ulaza u bivšu trgovinu u kojoj sad živi baka. Alojzija je morala ostaviti svoje “blago”, nekoliko kokoši i vjernu kujicu.

– Hvala Bogu, i za njih su se pobrinuli da ne umru od gladi. Nisam zbog toga sretna jer oni su moj razgovor, oni su mi sve što imam – kaže Alojzija.

Nesretna starica od sada živi u dućanu u koji je, dok je bila mlađa, dolazila kupovati osnovne namirnice. Niti sanjati nije mogla da će u toj istoj trgovini završiti kao beskućnik.

– Rekli su mi da ću ovdje biti najviše šest mjeseci, dok mi malo ne poprave krov, vjerujem da ću doživjeti da se vratim svojoj kući - kaže Alojzija.

– Načelnik općine odmah je reagirao. Pozvao nas je sve i rekao da nesretnu ženu moramo zbrinuti, učinit ćemo sve što je u našoj pomoći da baki pomognemo. Angažirali su mjesni DVD da preseli baku. Općina nema novca sagraditi joj kuću, ali uz pomoć dobrih ljudi nastojat ćemo joj koliko-toliko osigurati siguran boravak u njenoj kući. Pozivamo sve koji mogu pomoći, bilo u građevinskome materijalu, radu ili na neki drugi način da pomognu da se baki popravi krov na kući – rekla je Ljiljana Zidar, predsjednica Općinskog vijeća Podgorača.

Svi koji žele pomoći u obnovi kuće Alojzje Greganić mogu to učiniti i novčano. Donaciju mogu uplatiti na žiro račun otvoren u Erste&Steiermarkische bank d.d. IBAN HR4224020063103379442, SWIFT/BC: ESBCHR22 na ime Alojzija Greganić.

'HGSS mi je spasio život, nikad to neću zaboraviti'

Hvala vam dečki iz HGSS-a od srca. Dužan sam vam do groba. Tim je riječima požrtvovnoj ekipi gospićkog HGSS-a koja ga je spasila od smrzavanja zahvalio muškarac koji se izgubio u šumi. Zahvalu je objavio na društvenim mrežama.

- U utorak smo oko 15.30 primili dojavu muškarca da se izgubio. On se s još jednom osobom zaputio u šetnju, rekreativno, no neadekvatno opremljen. Bio je obuven samo u tenisice. Izgubio se u šumi, osjećao se loše, promrzlo i malaksalo te nije mogao nastaviti put - govori nam Josip Brozičević, pročelnik HGSS-a Stanice Gospić. Stipe se šetao uz rijeku Liku, zbog čega su se spasioci odmah uputili u potragu čamcem, motornim saonicama i vozilima.

- Bio je u lošem stanju, u vrlo visokom stupnju pothlađenosti. Došli smo u zadnji čas, da smo ga samo sat vremena kasnije pronašli vjerujem da bi bilo prekasno i da bi se smrznuo. Čamcem smo ga prevezli preko rijeke do našeg vozila i do Hitne koja mu je pružila pomoć te ga prevezla u bolnicu. Ubrzo je pušten kući - govori Brozičević. Prije Stipe, gospićki HGSS spasio je ženu koja je zapela u mećavi, a dostavljali su hranu i lijekove starim ljudima.

Zaposlio je invalida koji je prosio pred crkvom

Milivoje Đorđević Mišo (65), diplomirani ekonomist, invalid bez noge iz Slavonskog Broda, više neće morati tražiti milostinju pred katoličkom crkvom, s kojom bi prehranio bolesnu suprugu i sebe.

Poduzetnik Mladen Jurasović, odlučio mu je pomoći. Zaposlio je Mišu, koji će od sada raditi na administrativnim poslovima vezanim za prijam repromaterijala i isporuku gotovih proizvoda u njegovoj tvrtki.

– Postupio sam čisto iz srca, ljudski. U mojoj odluci podržala me obitelj, prvenstveno sin Tomislav. Gospodina poznajem nekoliko godina, viđao sam ga pred crkvom, dao bih mu nešto novca, ali nisam ni približno znao da je u takvoj situaciji. S obzirom na godine i iskustvo, mogu procijeniti kome je pomoć uistinu potrebna. Ljude ne dijelim po nacionalnosti ili vjeroispovijesti. Tako sam se ponašao i u ratu kao hrvatski dragovoljac. Tako sam odgojen – rekao je Mladen Jurasović. Mišo je bio presretan.

– Mogu samo reći da ima još dobrih ljudi. Što se tiče institucija, nitko mi nikad, unatoč mojem traženju, nije odgovorio niti mi pomogao. Zahvaljujući Mladenu, supruga i ja smo riješili svoju egzistenciju. Istina, nakon što mi je rekao da će pomoći, sljedeće ga nedjelje nije bilo na misi u crkvi, pa sam malo i posumnjao. Čuo sam da je dobio gripu i da ga je to spriječilo – kroz suze kaže Milivoje.

Korak dalje u planiranju pomoći otišao je sin Tomislav, koji je ocu s kojim radi u zajedničkoj tvrtki predložio da Milivoja zaposle.

– Novcem kojim smo riješili financijske probleme gospodina Đorđevića planirali smo nešto drugo raditi, ali ipak smo odlučili da možemo sačekati do jeseni i do tada tu investiciju odgoditi. Moram vam reći da mi se dogodilo nešto neobjašnjivo tog dana kad smo mu odlučili pomoći. Bio sam ispunjen posebnim duševnim mirom. Lijep je to osjećaj kad znaš da nekome pomažeš - rekao nam je Tomislav.

Dodaje da je mlad te da zna kako imam još vremena da si ispuni sve svoje želje.

- U slučaju gospodina Đorđevića smatrao sam da je potrebnije pomoći tom čovjeku i to je naša želja - rekao Tomislav.

Imoćani Mateu za operaciju sakupili 50.000 kuna

Brojim dane do odlaska u u Hamburg u kojemu ću nakon operacije zaboraviti na gips koji stalno nosim. Vjerujem da će mi se napokon ostvariti želja da se igram s vršnjacima. Rekao nam je to Mateo Galjer (15) iz Prugovca kraj Đurđevca. Od rođenja ima idiopatsku skoliozu, zbog koje mu je iskrivljena kralježnica. Zato stalno nosi gips koji mijenja kako raste.

Liječenje Matea pomogla je i Udruga uzgajivača bikova bodača iz Imotske krajine. Organizirali su turnir i sakupili 50.000 kuna za njegovo liječenje.