Elizabeta (92) uvijek izlazi na izbore: Možemo mijenjati vlast

U nedjelju opet idem na glasanje, ali nikome ne govorim tko je moj favorit za gradonačelnika Bjelovara. Uvijek dajem glas onima koji se najmanje razbacuju obećanjima jer tad je i razočaranje najmanje. Samo da ne ispadne po onoj narodnoj - obećanje ludom radovanje, kazala nam je Elizabeta Ditz (92).

Ona živi šestu godinu u Domu za starije osobe u Bjelovaru, a upoznali smo je kad je ubacivala listić u prvom krugu. Ni tad nam nije otkrila tko je osoba od njezina povjerenja, ali je komentirala kako ne razumije ljude koji ne izlaze na izbore.

Godine seljenja

To je, kako nam je kazala, građanska dužnost, ali i obveza, jer je to jedini način da donekle utječemo na vlast. Do 2011., kad je napokon dobila smještaj u domu, gospođa Elizabeta je godinama živjela sama, nakon što se vratila iz Njemačke, gdje joj žive kći i unuka. Bogato životno iskustvo “sakupljala“ je gotovo u svim državama nastalim raspadom Jugoslavije. Rođena je u Beogradu. Nakon završetka gimnazije upisala je ekonomski fakultet, ali je počeo 2. svjetski rat. To je značilo da se oprašta od fakultetskih kolega i rodnoga grada jer se s roditeljima preselila u Novu Gradišku. Počela je raditi u najtežim vremenima, jer kako kaže, rat nikome nije brat. S 23 godine se udala i uskoro su ona i suprug dobili kćer. Mlada se obitelj preselila u BiH, gdje je 1956. rodila sina, koji danas živi u Pragu. Obitelj se potom 1970. preselila u Njemačku, odakle joj je suprug bio podrijetlom.

- Iako se rodio u Zagrebu, njegovo je prezime neke bolo u oči. Bio je stručnjak koji je prije odlaska u Njemačku radio na Hidrocentrali Đerdap. Pozvan je u Düsseldorf kao stručnjak – govori nam gospođa Elizabeta, na kojoj godine nisu ostavile puno traga, a sjećanje je služi besprijekorno. Desetak godina nakon odlaska u Njemačku Elza, kako je zovu prijatelji, kupila je imanje pokraj Bjelovara, koje je adaptirala jer je supruga nešto stalno vuklo u Hrvatsku.

Vrlo brzo nakon uspostave samostalne Hrvatske vratili su se, no sudbina je htjela da suprug ne uživa dugo u neovisnosti države. Elizabeta je 1993. godine ostala udovica.

Najdraži Tuđman

- Pokojni suprug, kao i ja, nikad nije želio uzeti njemačko državljanstvo. Dvije godine prije toga se razbolio i stalno ga je želja vukla u Hrvatsku. Kao da je nešto predosjećao jer je ubrzo i umro u svom rodnom gradu – govori nam gospođa Elizabeta, koja i danas često putuje na relaciji Bjelovar – Düsseldorf.

Kaže da joj je od svih hrvatskih predsjednika najdraži Franjo Tuđman jer je on vodio i socijalnu politiku. No ipak neke stvari u Njemačkoj nikad ne može zaboraviti. Za 90. rođendan od gradonačelnika Düsseldorfa dobila je čestitku, 50 eura, buket cvijeća i bombonijeru.

- To je predivan znak pažnje, posebice prema nama starima. Kada su mi to javili, gotovo sam se rasplakala – kazala nam je na rastanku najstarija osoba u bjelovarskom domu, koja ne propušta niti jedne izbore.