Pepeo vulkana otkriva detalje tajanstvenog život Rimljana

Spremište šipka stanovnicima Pompeja 79. činilo se kao dobar zaklon od erupcije Vezuva... Prema dobro očuvanim kosturima koje su pronašli arheolozi u ‘80-ima, utočište u podrumu ispod velikog poljoprivrednog skladišta u gradiću Oplontisu potražilo je 50-ak ljudi. No ipak se nisu uspjeli spasiti jer su ih prekrili pepeo i otrovni plinovi. Ali iz očuvanih kostura znanstvenici su otkrili puno o načinu života stanovnika Pompeja. Primjerice, često se misli da su stari Rimljani, ali i ljudi iz prošlosti, rastom bili niži od nas. No to nije bio slučaj s ovim stanovnicima. Štoviše, bili su viši nego stanovnici današnjeg Napulja. Smatra se i da su Rimljani umirali mladi, no izgleda da je i to samo mit jer su kosturi pokazali drukčije. Među njima je pronađen popriličan broj sredovječnih i starijih ljudi. Istina je da je najopasnije bilo djetinjstvo jer su mnoge bolesti protiv kojih se danas cijepimo ili ih lako liječimo antibioticima nekoć bile opasne ubojice, pa je samo polovica stanovništva uspijevala doživjeti desetu godinu. No ako bi je navršili, imali su razloga veseliti se prosječnom životnom vijeku. Također, na kosturima u podrumu pronađeni su i vidljivi tragovi na dječjim zubnim caklinama koje su ostavile raznorazne zarazne bolesti koje su pogađale stanovnike Pompeja. Neka od tih otkrića pomalo su šokantna. Kosturi dvoje blizanaca gotovo sigurno pokazuju znakove da su imali sifilis od rođenja. Ako je to točno, onda to baca sumnju na tvrdnju da je bolest iz Amerike u Europu donio Kolumbo i njegovi mornari u 15. st. No to otkriće također govori puno o rimskim obiteljima. Budući da su djeca oboljela od sifilisa trebala puno njege da prežive, to znači da su vjerojatno postojale snažne i brižne obitelji koje su bile voljne posvetiti vrijeme i pozornost kako bi pazile i liječile teško bolesnu djecu.

I siromašni su dobro jeli

No iskopana 54 kostura otkrivaju i drugu stranu rimskog društva. Čim su iskopani, arheolozi su vidjeli da su podijeljeni u dvije skupine. Skupina s jedne strane prostorije sa sobom nije imala ništa, baš nikakva materijalna dobra. No skupina na drugom kraju prostorije umrla je s novcem, zlatom i draguljima te raznim dragocjenim predmetima. Jedan od kostura pronađen je s gotovo najvećom svotom novca pronađenom na jednome mjestu u Pompejima. Nije bio bogat kao rimski bogataši, pa se smatra da je to bila nečija poprilična životna ušteđevina. Arheolozi ne mogu sigurno objasniti skupine pa je možda samo riječ o ljudima koji su u panici pobjegli bez ičega i onima koji su planirali bijeg pa su ponijeli dragocjenosti. Ali možda su to bili i kriminalci koji su bježeći iz Pompeja usput pljačkali. Arheološka istraživanja Pompeja i okolnog područja također pokazuju kako su živjeli bogati i siromašni. I jedni i drugi dobro su se hranili, bogatiji možda malo bolje, no siromašni nisu puno zaostajali. Sadržaj septičkih jama u obližnjem gradu Herculaneumu pokazao je da su obični ljudi jeli izvrsnu hranu, i to od morskih ježeva do oraha, smokvi, jaja i piletine.

Ostatke tijela čuva gips

Muškarac koji se moli u trenutku smrti očuvan je zbog pepela koji je postao tvrd. Kako bi sačuvali tijela ljudi i životinja, obložili su ih gipsom

Ljude su ubijali plinovi i pepeo

U vrijeme uništenja Pompeji su bili imućan rimski grad s oko 20,000 stanovnika, koji nisu ni znali što ih je snašlo kad su ih zatrpali pepeo, blato i oblaci otrovnih plinova

Seljak slučajno otkrio grad

Tijela ljudi bila su zakopana ispod pepela 170o godina dok seljak nije otkrio Herculaneum dok je kopao bunar. Iskopavanje Pompeja počelo je 1748.

Život prije erupcije Vezuva

Iz mozaika pronađenog u Pompejima i ostalih otkrića pokušava se saznati kakav je bio život u Pompejima prije erupcije Vezuva i uništenja svega što joj se našlo na putu