Hodajući leševi - vjeruju kako su mrtvi i tijelo im se raspada

Rijetke bolesti mogu zbuniti liječnike pa mnogi pacijenti dobiju pravu dijagnozu prilično kasno, nakon što obiđu razne stručnjake i obave mnoštvom pretraga. Upravo zato je 29. veljače Međunarodni dan rijetkih bolesti jer je i taj datum rijedak. U svijetu postoji između 5.000 i 8.000 rijetkih bolesti, a pogađaju oko šest do osam posto svjetske populacije. Za velik dio njih nema učinkovitih lijekova, a ako postoje, znaju biti skupi i teško dostupni. Rijetkom bolešću se smatra ona koja se pojavi na manje od jednog oboljelog na 2000 stanovnika.

Te bolesti mogu biti fizičke i psihičke, a jedan od primjera je Cotardov sindrom ili sindrom hodajućeg leša. Tu se radi o vrlo rijetkom neuropsihijatrijskom poremećaju kod kojeg pacijent duboko vjeruje da je mrtav, tijelo mu se raspada, a organi nedostaju. Neki sami sebe uvjere kako više ne moraju jesti pa umru od gladi, a neki su uvjereni kako užasno smrde zbog toga što se raspadaju. 

Mediji su pisali 17-godišnjoj Haley Smith iz SAD-a koja se s ovim poremećajem borila tri godine, od dana rastave njezinih roditelja što ju je jako pogodilo. Srećom, ona se iz tog stanja uspjela izvući zahvaljujući terapeutima i, pomalo čudno -Disneyevim filmovima. Kasnije je pričala što se događalo u njezinoj glavi. 

- Prvi put se taj osjećaj pojavio dok sam sjedila u školi. Pomislila sam kako sam mrtva i ništa me ne može uzdrmati. Potom sam jednom išla kući i počela razmišljati kako bi trebala otići na groblje jer su tamo svi mrtvi kao i ja, da im budem blizu. Nekoliko tjedana kasnije taj jeziv osjećaj me opet obuzeo. Bila sam u trgovačkom centru. Cijelo tijelo mi je utrnulo, sve haljine su mi ispale iz ruke i istrčala sam van. Osjećala sam se kao da ću poludjeti. Počela sam izostajati iz škole. Spavala sam po cijele dane, a noću sam bila budna - ispičala je lani za Daily Mail.  

- Stalno sam maštala kako bi mogla imati piknike na groblju. Puno vremena sam potrošila gledajući horor filmove jer me to opuštalo. Osjećala sam se kao da sam među svojima. Odlučila sam jesti što želim jer sam mrtva i zato se ne mogu udebljati. Disneyevi filmovi su mi jako pomogli u oporavku. Razmišljala sam "Kako mogu biti mrtva ako se od tih filmova osjećam tako dobro?" - dodala je.