Žižićeva utakmica za desetku: Takva statistika mi je nagrada

Da nije promašio jedno slobodno bacanje, Ante Žižić u Nikšiću bi odigrao savršenu utakmicu. Iz igre je pogodio svaku loptu koju je uputio prema košu Sutjeske, njih deset za ukupno 21 koš u pobjedi 80-68.

- Ne sjećam se jesam li ikad tako šutirao, ako i jesam, nije baš često - rekao je mladi centar Cibone nakon povratka u Zagreb.

- Zabio je na početku dosta laganih koševa, drugi su ga pronalazili. Ali da, šut 10-10 je interesantan podatak. Obično igrač, kad ima recimo 5-5, šutne nešto što ne bi trebao jer misli da će mu sve ući. Ante je odigrao vrlo racionalno - prokomentirao je Slaven Rimac.

Prošle sezone protiv Olimpije je gađao 6-6, protiv Levskog 8-8, ali ovo mu je novi rekord.

- Zaista ne razmišljam o tome tijekom utakmice, ne možeš biti koncentriran na toliko stvari. Vidim na kraju utakmice statistiku, to mi dođe kao nagrada - kaže Ante, nevjerojatno prizeman dečko za jednog 18-godišnjaka.

Osim njega i brata Andrije, u zapisniku utakmice u Nikšiću bio je još jedan Žižić, 21-godišnji bek Sutjeske Nikola. Nisu ništa u rodu.

- Da, baš smo primijetili, nismo prije čuli za njega. Nismo ga upoznali jer je ozlijeđen pa nije bio u sastavu...

Zato je Andrija zaigrao nakon nekoliko tjedana stanke zbog ozljede. No i kad je ozlijeđen, 17 godina stariji brat uvijek je tu za Antu.

- Puno se posvetio meni, na treninzima mi dosta toga pokazuje, pomaže... Učim od njega leđnu tehniku, a volio bih imati i njegov šut s 4-5 metara. Osjećam da napredujem od početka sezone nakon što sam skoro cijelo ljeto bio ozlijeđen.

A već je strahovito napredovao otkako je silom prilika prošlog proljeća postao prvi centar Cibone. Pitanje je samo koliko će se zadržati jer klubu treba novac, a nakon Ante svoju priliku čekaju drugi talentirani klinci pod koševima, poput Zubca, Popića, Nikića...

- Imam ugovor do kraja iduće sezone. Još sam mlad, htio bih se u Ciboni do kraja razviti. A onda? Radije u NBA, pruži li se prilika, nego u Euroligu. To je san svakom košarkašu, volio bih biti u društvu najboljih na svijetu, ali daleko sam ja još od toga - svjestan je Žižić.

Prati NBA koliko može, makar uglavnom kroz rezultate i 'highlightse' jer utakmice su ipak prekasno.

- Najdraži mi je San Antonio zbog trojca Duncan, Parker, Ginobili. U Ciboni sam dosta igrao protiv njihovih vršnjaka, ljudi u godinama, koji više ne mogu sve pohvatati. A ova trojica i dalje dominiraju - fasciniran je Ante. No ne skida, na primjer, Duncanove pokrete:

- Radim na svemu, pa i to dođe samo po sebi.