Vjerovali ili ne, Petranović je otišao u košarkašku mirovinu

Koliko je bila duga karijera Veljka Petranovića, najbolje svjedoči podatak kako su mu suigrači bili praktički svi veliki igrači ponikli u Jazinama. Od Pina Giergie i Krešimira Ćosića, preko Stojka Vrankovića, Arijana Komazeca i Stipe Šarlije, do Davora Marcelića, Marka Banića... Sudjelovao je 1986. godine i u onoj nezaboravnoj pobjedi Zadra protiv Cibone predvođene Draženom Petrovićem, kad su Zadrani osvojili naslov prvaka Jugoslavije.

- Mnogima je čudno kako to da više ne igram košarku, no meni nije nimalo čudno. Većina se igrača oprosti od aktivnog igranja do 35. godine života. Ja sam, eto, igrao punih 35 godina – nasmijao se Petranović na pitanje je li mogao još koju godinu.

- Mogao sam, ali bilo je dosta. Planirao sam odavno prekinuti, ali svako bi ljeto netko pokucao na vrata, a ja nisam znao reći ne. Kći je pročitala kako je neki Filipinac igrao do 54., nagovarala me da nastavim još koju godinu, da uđem u povijest, ali nema šanse. Sad me zovu veterani desetak različitih momčadi, ali ne da mi se više uzeti loptu u ruke. Zarekao sam se da više neću igrati, niti ući u avion.

Veljko danas živi mirno i povučeno, a svi planovi vezani su mu uz Sloveniju, u kojoj je igrao zadnjih godina.

- Treniram drugoligaša Nazarje, otvorio sam prodavaonicu stilskog namještaja i darovni dućan. Obitelj je na okupu, cure su završile fakultete, mlađa je u odbojkaškoj reprezentaciji Slovenije koja se prvi put u povjesti plasirala na EP...

Uz Hrvatsku ga malo toga veže.

- Ljeti svratim u Drniš vidjeti majku. Drniš je moja velika tuga. Otkako je počeo rat, niti više ima ljudi, ni djece, ni košarke. Danas više djeca ne igraju, a to je loše. I za djecu i za košarku.

Veljko Petrović

Nosio je dres Zadra, Olimpije, Zagreba, Savinjske Polzele, Bavarije Voltex, Triglava Kranj, Rogaške Slatine, Rogle Zreče, Pivke Postojne te Črnomelja

‘Nisu me zvali na slavlje za 20 godina naslova’

Zadar mu je i dalje u srcu, premda su ga ljudi koji su prije pet godina vodili klub jako uvrijedili. Nisu ga pozvali na proslavu 20. obljetnice osvajanja naslova prvaka Jugoslavije.

- Pravdali su se kako nemaju moj broj, iako on nije tajna. Neka im služi na čast. Pogodilo me i uvrijedilo kao čovjeka, ali život ide dalje.