Božidar Maljković: Limoges je moj klub, Cedevita nikako nije

Limoges i Cedevita gotovo da i nemaju poveznica, no veže ih Božidar Maljković, koji je sjedio na klupi jednog i drugog kluba. No i tu je razlika velika, s Limogesom je Maljković osvojio četiri trofeja, od čega je najvrjedniji naslov prvaka Europe iz 1993., dok se u Zagrebu zadržao svega četiri mjeseca.

Priča o Limogesu i Cedeviti preslika je onoga što se u košarkaškoj Europi dogodilo u zadnjih 20-ak godina. Francuzi su s Maljkovićem harali košarkaškom Europom još dok je Cedevita igrala kvalifikacije za 2. ligu pod nazivom Botinec. No problemi s financijama bacili su Limoges na europske margine, dok je svježi kapital Cedevitu odveo u drugom smjeru i na njenu klupu, u ljeto 2012., doveo Božidara Maljkovića. Uoči sraza dva njegova bivša kluba, Maljković nam je ponudio zanimljiv odgovor na pitanje za koga će navijati.

- Kad nabrajam 'svoje' klubove, uvrstim i Radnički i Jugoplastiku i Barcelonu i Limoges... Sve osim Cedevite, nju uopće ne doživljavam kao svoj klub zbog svega što su mi napravili. Mogu slobodno reći da se danas duboko kajem što sam uopće ušao u tu priču. No to nije razlog zbog kojeg ste me nazvali pa nećemo dužiti o toj, za mene bolnoj temi - iznenadio nas je Božo Maljković, a onda nastavio:

- Po meni je favorit u ovom susretu Cedevita. Imaju dobro izbalansiranu momčad, imaju i kvalitetu i iskustvo... Limoges je, nažalost, danas skromna momčad za euroligaške okvire, problem je što imaju mali budžet zbog ogromnih francuskih poreza. Gledao sam ih u prvom kolu protiv Efesa i za mene je Cedevita puno bolja momčad. Navijat ću, naravno, za Limoges, za koji sam sentimentalno vezan. Predsjednik kluba je Frederic Forte, moj bivši igrač, koji mi je donio naslov prvaka Europe. Sjećate se finala u Ateni 1993., protiv Benettona s Kukočem i Skansijem? Većina i danas misli da je Zdovc oteo loptu Kukoču, a bio je to baš Forte, koji ga je preuzeo nakon bloka.

Mnogi su i danas uvjereni kako je to bio prekršaj na Kukoču.

- To znaju samo Kukoč i Forte. Forte kaže da nije bio i ja mu vjerujem. Ali ako Kukoč kaže da je bio, onda ću vjerovati i njemu, jer on je pošten čovjek koji nikad ne laže - kaže Maljković, koji se prisjetio uvertire utakmice.

- Mučilo me jako kome da povjerim čuvanje Kukoča. Nisam mogao spavati pa sam skoro cijelu noć proveo u društvu Ivice Osima. Pričali smo o svemu i svačemu, pa i o tome. Zaspao sam tek pred jutro i u zadnji čas odlučio sam da Kukoča čuva Zdovc, koji ga je dobro poznavao iz reprezentacije, a imao je i autoritet kod sudaca. Dobro je obavio posao, ali u tom zadnjem napadu preuzeo ga je Forte i donio nam pobjedu. Bilo je to čudo ravno osvajanju prvog naslova prvaka Europe s Jugoplastikom. Protiv sebe smo imali europske velikane Benetton s Kukočem i Real sa Sabonisom...

Recept uspjeha u Limogesu bio je isti kao i u Splitu - rad, rad i samo rad.

- Ako je mjerilo rada Jugoplastika, Limoges je bio na 80 posto toga rada. Limoges je prekrasan grad za umirovljenike, u četiri godine koliko sam proveo tamo ne pamtim dan u kojem nije barem malo padala kiša. Osim prekrasne prirode, jezera te dobroga vina i konjaka, malo je što ondje zanimljivo, tako da igračima i nije preostalo ništa nego da treniraju. I zato smo i bili uspješni - zaključio je Maljković.