Sinoćnjim dramatičnim obraćanjem "svim Hrvatima i svim manjinama" Kolinda Grabar Kitarović ponovno se usprotivila podjelama, govoru mržnje, nesnošljivosti na kojoj su se ona i njezina stranka domogli vlasti.
Za početak, krenimo od toga da je licemjerno upozoravati na "podjele koje razdiru hrvatsko društvo", a onda završiti govor podjelom na "drage Hrvatice i Hrvate, u domovini i inozemstvu, i pripadnike svih manjina".
Mogli su svi oni biti hrvatski građani, ali u proklamiranom zajedništvu uvijek je dobro dati manjini do znanja tko je većina.
No kamo sreće da je to jedina problematična stavka u sinoćnjem isforsirano dramatičnom i komično preglumljenom obraćanju predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.
Nije sporan bio samo stil koji je izgledao kao nekakva parodija državničkog stava, već je predsjednica Republike po tko zna koji puta upadala u kontradikcije, gađala krivu metu, promašila teze.
I što se više trudila, mahala rukama, unosila se u kameru, piljila u blesimetar, to je izgledalo sve gore.
Sa stadiona u Vladu
Primjerice, upozorila je kako će "spirala nadmetanja u opravdavanju režima koji ne zaslužuju upravdanje eskalirati na ulici, u tramvaju, na stadionu... A onda više nema popravnoga", kao da stadioni već odavno nisu poprište veličanja ustaštva. Onog ustaštva koje predsjednica uporno prešućuje.
Ili se pravi da ne čuje.
Ustaštvo je odavno na ulicama, a odnedavno i u hrvatskoj Vladi. Pa ako predsjednica tvrdi da nakon toga "nema popravnog", onda to znači da je stvar praktički završena. Prekrižena i amenovana.
Nadalje, predsjednica je naglasila kako smo "u posljednje vrijeme svjedoci eskalacije netolerancije, govora mržnje i veličanja propalih zločinačkih režima", prešućujući kako su glavni vinovnici govora mržnje upravo njezini sljedbenici, uzvanici iz svečane lože, bliski joj prijatelji s kojima slavi rođendane, omiljeni novinari i portali čije huškanje, pozivanje na linč, pa i objavljivanje kućnih adresa ona ničime nije osudila.
I ako je sve to doista eskaliralo "u posljednje vrijeme", to znači da je eskaliralo od njezina i HDZ-ova dolaska na vlast.
Zlodusi do vlasti
Ima toga još. "Duboko svjesna svoje odgovornosti za stabilnost države" predsjednica je pozvala sve građane da "ne dopuste da im bolju budućnost ukradu zlodusi loše prošlosti".
I to upravo oni zlodusi koje su ona i njezina bivša stranka i njezin predsjednik i vladajuća koalicija pustili iz boce kako bi se domogli vlasti.
Sada je tog zloduha, koji je jedva dočekao priliku da se nekažnjeno razmaše, teško vratiti u bocu nekakvim ispraznim obraćanjima i dvoličnim priopćenjima. A da se ne spominju gotovo svakodnevna opravdavanja predsjednice i same Vlade RH da oni ne veličaju ustaštvo.
Kako to da im nitko nije povjerovao prvi put kad su to rekli? Zašto to moraju konstantno ponavljati?
I napokon, ne bi Kolinda bila predsjednica svih Hrvata da nije u svom obraćanju antifašizam odvojila od komunizma, odnosno od onog što je nazvala "zločinačkim jugoslavenskim komunističkim režimom", proglašavajući tako cijelu jednu epohu od 45 godina zločinačkom.
Tuđmanovi komunisti
Pritom, nažalost, nije iskoristila priliku što se javljala iz ureda bivšeg predsjednika Franje Tuđmana da malo bolje prouči njegov opus, izvuče njegovu izjavu s osnivačke skupštine HDZ-a iz lipnja 1989. godine.
U njoj je Franjo Tuđman izričito napominjao kako je "moderna hrvatska nacionalna svijest izgrađena i treba se dalje temeljiti" na - među ostalim - "iskustvima hrvatske ljevice, marksista i komunista, iz zajedničke borbe sa srpskim i ostalim narodima za socijalističko samoupravno društvo, i slobodnu domovinu Hrvatsku i jednakopravno zajednicu naroda utemeljenu na povijesnim odlukama ZAVNOH-a i AVNOJ-a".
Ako joj ovakva izjava ne odgovara, može slobodno maknuti Tuđmanovu bistu s Pantovčaka.
Uglavnom, koliko god se predsjednica trudila popraviti stvari, smiriti strasti, pomiriti sukobljene strane, ona to naprosto više ne može učiniti jer je i sama u tome sudjelovala. A i još uvijek sudjeluje.
Političarka koja je pomoću "zloduha" osvojila vlast, ne može se odreći tog "zloduha" kojem duguje vječnu zahvalnost.
Taj zloduh koji ju je doveo na vlast sada provodi nasilje nad pojedincima, huška na kritičare, objavljuje adrese "djece jugokomunista i srpskih oficiruša", promovira govor mržnje, a Kolinda na sve to uredno šuti. Televizijski voditelj iz njezine svečane lože objavljuje tjeralicu protiv Renea Bitorajca, a predsjednica poziva građane da se sami bore protiv "zloduha loše prošlosti".
Umjesto da ona nešto poduzme.
Šatorašima u zagrljaj
Trčala je u zagrljaj šatorašima koji godinu i pol dana nisu radili ništa drugo nego produbljivali podjele, progonili izdajnike i neprijatelje, huškali i širili govor mržnje.
A danas predsjednica nalazi za shodno da upozorava na to kako je "u posljednje vrijeme" došlo do "eskalacije netoleracije i govora mržnje".
"Ne dopustimo da našu mladost truju klicama razdora i mržnje", poručila je političarka čija je karijera isklijala upravo na tim klicama razdora i mržnje.
Ono što je devastiralo društvo predsjednici se pokazalo blagotvornim.
Zanimljivo je, stoga, bilo slušati Kolindin apel Vladi da "zaustave međusobne svađe i uhvate se posla", kako bi pozitivni pomaci na tom planu "gurnuli ideološke podjele na margine društva".
I nije ona bila daleko od istine.
Samo kad ne bi ova Vlada na čelu s HDZ-om upravo ideloškim temama i razdorima prikrivala nesposobnost, nekompetentnost, nedemokratičnost, ali i razne makinacije i mutne "dealove".
NIje to, napokon, strano ni Kolindi.
I nikakva dramatična obraćanja i visokoparne poslanice to ne mogu kamuflirati.
