Osigurajte se: Ovo je najvažnija stvar koju moraju znati vozači

Nakon skoro šest mjeseci premišljanja zaključili smo da previše volimo vikend-izlete i slobodu putovanja vlastitim automobilom.

Prvi put sam čula osiguranje i automobil u istoj rečenici kao klinka na obiteljskom putovanju Francuskom. Unajmljenim kamperom. Ukratko, ogrebali smo ga u jednoj maloj francuskoj uličici u pola osam navečer, pokušavali pozvati francusku policiju da napravi zapisnik sljedećih sat vremena, čekali ih ispred francuskog kasina gdje su se u jednom trenutku pojavile tri patrole i niti jedna nije bila tamo zbog nas. Srećom, kamper je imao kasko osiguranje (čije mi prednosti u tom trenutku nisu bile poznate), a ono što je počelo kao neplanirani stres, pretvorilo se u obiteljsku legendu.

Godinama kasnije, automobil i osiguranje su postali sastavni dio mojih putovanja. Od ludih motorista u Rimu, do uskih uličica na jugu Portugala – mislim da je to bio pametan izbor.

Nego, da se vratim na početak priče i naš prvi zajednički auto. Iskustvo iz Francuske me naučilo da je kasko osiguranje uvijek dobra opcija. Uostalom, u odnosu na sami iznos automobila, troškovi osiguranja su u tom trenutku izgledali zanemarivo.

ANDREA TINTOR: Danas učini sve što možeš da bi sutra živio baš kako želiš

Svatko tko je ikada kupio novi automobil zna koje glavno pitanje se postavlja u tjednima i mjesecima nakon kupnje – tko će ga prvi ogrebati. Objektivno, statistika mi je išla u prilog - D. provodi više vremena u njemu, vozi ga u zagrebačkim gužvama i parkira na najčudnijim mjestima. I baš zato su postojale puno veće šanse da baš on bude taj koji će napraviti tu presudnu „prvu štetu“.

Ne vjerujem u stereotipe i ne prihvaćam komentare o ženama za volanom. I baš zato neću iznositi detalje tog nesretnog događaja. Samo ću reći da sam NEKAKO „ogrebala“ i svoj, ali i nečiji tuđi auto. Nakon što sam se sigurno uparkirala na mjesto s kojeg sam netom prije pokušala izaći, ostavila poruku ispod brisača nesretne žrtve, vratila sam se u stan.

To nije bila samo „prva šteta“ na novom autu. To je bila „prva šteta“ u mojoj vozačkoj karijeri. Došavši doma u panici i zbrajajući nule u glavi, dodatno me uzrujala smirena reakcija D. koji je samo rekao: Ako si ti ok, sve ostalo je ok. Uostalom, zato i imamo kasko.

Vikend sam provela ispred prozora čekajući i provjeravajući svakih pet minuta je li poruka koju sam ostavila ispod brisača još uvijek tamo. Nakon interakcije s divnim gospodinom punim razumijevanja i tjedan dana bez automobila, računica je pokazala sljedeće – samo jedna „ogrebotina“ je opravdala dotadašnje ulaganje u kasko.

U godini nakon tog događaja nismo imali sličnih nezgoda. Međutim, ja sam svoju lekciju naučila. Preveliki sam štreber da bih vozila bez kasko osiguranja i volim osjećaj bezbrižnosti koji mi daje u vožnji. Iako možda zvuči kao hodajuća reklama, ja zbog kaska lakše spavam (vozim).