Predsjednica je jučer kritizirala Državno odvjetništvo zato što "vadi kosture iz ormara", što onda vodi "eroziji povjerenja građana u političare i institucije". Nije dobro da građani stvore dojam kako se u Vladi krade.
Kod Kolinde Grabar Kitarović sve se na koncu svodi na dojam.
Prije tjedan dana nije htjela osuditi crnokošuljaško postrojavanje u centru Zagreba jer nije htjela stvoriti "dojam" da je Hrvatska netolerantnija nego što doista jest.
Jučer je, pak, kritizirala Državno odvjetništvo zato što "vadi kosture iz ormara", a što onda vodi "eroziji povjerenja građana u političare i institucije". Nije dobro, rezonira predsjednica, da građani stvore dojam kako se u Vladi krade, laže i otima.
Bolje da se krade, a da nitko o tome ništa ne zna. Bolje da se širi fašizam, a da na to nitko ne reagira. Sve kako bi predsjednica mogla bezbrižno trčati "pustim poljima dok joj vjetar šiba zarumenjeno lice".
No za razliku od Kolindina La La Landa, u ovoj i ovakvoj državi stvari se trebaju rješavati malo drugačije.
Ma koliko šutjeli o tome...
Dojam kako u Hrvatskoj nema netolerancije stvara se tako što se osuđuje svaki takav ispad ili napad. A dojam kako u Hrvatskoj funkcioniraju institucije i kako se može imati povjerenje u političare jača se tako što se progoni, kažnjava, procesuira i osuđuje svaki slučaj kriminala i korupcije.
Hrvatska je bila (ili je barem trebala biti) najsnažnija onda kad je procesuirala korupciju i kriminal u vrhu Sanaderove vlasti, a ne onda kad je skupa s pravosuđem i dobrim dijelom medija o tome šutjela.
Hrvatska je najsnažnija kad javno osuđuje i progoni fašizam, umjesto da mu se sklanja s puta. I najsnažnija je kad se iz vrha vlasti javno odriče ustaštva, bez obzira manifestirao se on kroz desetak crnokošuljaša ili kroz desetak tisuća navijača.
Ovo, međutim, što Kitarović govori pogubno je za hrvatsko društvo. Za hrvatsku politiku, pravosuđe, Ustav i zakone. Pa i za mentalno stanje nacije uvijek na rubu korupcije, kriminala, mržnje i nasilja.
Zaključajte ormar
Predsjednica bi, kako ispada iz njezinih nastupa, radije poručila svima koji se ovdje osjećaju ugroženo ili zgađeno da mogu slobodno otići iz Hrvatske, nego da se pobrine da se u ovoj državi više nitko ne osjeća ugroženo ili zgađeno.
I radije bi poručila DORH-u da kosture kriminala i korupcije ugura dublje u ormar, nego da ih pošalje u Remetinec.
Naravno, sve bi to bilo drugačije da Grabar Kitarović nije predsjednica države u kojoj crnokošuljaši marširaju, a političari kradu. I da HDZ ne sjedi u Vladi po kojoj Državno odvjetništvo kopa u potrazi za dokazima o krađi stotina tisuća kuna na lažnim dnevnicama.
Loša slika države direktno se odražava na nju i njezinu stranku.
Stoga je bolje okrenuti glavu, praviti se da sve to ne postoji i nadati se da ništa od toga neće zapeti za oko State Departmentu, Amnesty Internationalu, Transparency Internationalu, papi Franji i kome god treba.
Ovo je ujedno predsjedničina poruka građanima da ne prijavljuju kriminal i korupciju, poruka medijima da o tome ne pišu, poruka istražiteljima da ne istražuju, oporbi - kako reče premijer - da "šuti ako nema ništa pametno za reći".
Nažalost,to nije bila poruka političarima da ne kradu ili barem ne amenuju krađu, jer time "erodiraju povjerenje građana u političare i institucije", niti je bila poruka fašistima da ne marširaju jer time stvaraju sliku Hrvatske kao netolerantne zemlje.
Polupala lončiće
Na prvi pogled, čini se da je Kolinda polupala lončiće. Međutim, njezini stavovi nameću se prečesto i izrečeni su previše odlučno da ne bi svjedočili o sustavnoj politici.
Predsjednica, kojeg li užasa, doista vjeruje u to što govori.
Ona doista vjeruje da je zdravije gurati sve pod tepih.
Zaboraviti, primjerice, na pretvorbeni kriminal koji ne zastarjeva ili još bolje na kriminal i korupciju Sanaderove Vlade u kojoj je ona tako krotko sjedila.
Ili makar spustiti gustu maglu na Hrvatsku, kako bi ona i njezina vlada mogli bezbrižno vladati.
Bitno je stvoriti dojam zajedništva i dojam stabilnosti. Pa što ako je taj dojam pogrešan? On je ipak samo u oku promatrača.
