'Erotika u ženama raspaljuje maštu, ona je realnost života'

Erotika je za mene sloboda, realnost života, kaže Lordan Zafranović, redatelj koji je u hrvatskoj kinematografiji pomicao granice filmskog umjetničkog izraza.

Zafranović je otkrio i razodjenuo Enu Begović, a u njegovim su filmovima muškarci uživali gledajući Nedu Arnerić, Tanju Bošković, Katalin Ladik i druge seks-ikone bivše države.

- Mi smo erotikom osvajali slobodu, iz filma u film bivali smo sve slobodniji, radosniji, uzvišeniji, a naši gledatelji, pogotovo mladi, bili su zadovoljni. Sjećam se filma ‘Muke po Mati’, mladići su taj film gledali pet puta, a kad bi nestalo boksača i seksa, napustili bi film uz uzvike: ‘Nema više šore, ševe ni mačevanja.’ Erotika u umjetnosti je veličanstven put prema istini... - kaže Zafranović.

Stalni sukob erosa i tantosa na našim prostorima

Doista. Odmah nakon početka rata erotika je opet prognana u podzemlje, žigosana je i stigmatizirana, što, čini se, ima neke veze s predznakom poretka, je li on liberalan ili konzervativan. Danas su na sceni dvije tendencije: jedna stigmatizira eros, druga ga na velika vrata uvodi na kulturno tržište. Već dugo nijedna knjiga na svijetu nije postigla uspjeh kao “Pedeset nijasni sive”, a u Hrvatskoj je trilogija “Tri boje” (zasad su izdane Crna i Crvena) na putu obaranja svih rekorda. Više od 12.000 prodanih primjeraka u mjesec dana zapanjujući je rezultat.

Redateljica Irena Škorić, autorica filma “7 seX 7” i upravo izdane knjige “Eros na filmu” u nakladi Art dizajna kaže kako tajna uspjeha ovih naslova nije u BDSM pornografiji nego, zapravo, u erotici.

Kvaka 22 glasi - pustimo mašti na volju

Tajna je u tome, kaže Škorić, da se u pornićima sve vidi i to isključuje maštu. U knjigama tipa “Pedeset nijansi sive” ili “Tri boje: Crna” ženama ostaje slobodan prostor za maštu, to je, rekla bih, kvaka 22 ženskog poimanja erotike i ujedno tajna šifra za uspjeh ovakvih naslova.

Inače, zapanjena sam da u vrijeme potpune dostupnosti seksa na internetu ti naslovi postižu tako veliku čitanost, ali dio objašnjenja ipak je u ovome o čemu sam govorila, u specifičnoj prirodi ženske seksulanosti koja je bitno različita od muške.

Je li hrvatska kinematografija zrela za ekranizaciju “Tri boje”, prvog ženskog erotskog štiva u Hrvata, koji je ljetos poput tsunamija poharao domaće kioske? Autorica knjige je potpisana pseudonimom. Za to je lako naći opravdanje jer autori koji jednom dođu na tržište s erotskim djelom, dugo - ili zauvijek - nose stanovitu stigmu.

- Meni su dugo vremena nakon ‘7 seX 7’ ljudi masovno slali scenarije za erotske filmove - kaže Irena Škorić.

Pred film su postavljene zapreke.

Žensko poimanje erotike je mističnije i senzualnije

- Na moj film nisu smjela ući djeca mlađa od 13 godina pa mu je to umanjilo gledanost, a u nekim zemljama uopće nije smio ići u distribuciju. No sad snimam romantičnu komediju, u kojoj je samo jedna erotična scena, u Renaultu 4, pa će se ta percepcija vjerojatno promijeniti. Ne znam što će biti s ekranizacijom - kaže Marija Horvat, autorica “Tri boje”.

- Moguće je da se i nađe netko dovoljno hrabar da snimi priču koja je očito sjajno legla čitateljicama. Ne znam zašto ne bi, konačno, prije trideset pa i više godina u kinematografiji bivše države, koja je bila puno konzervativnija od ove, snimane su scene koje se mogu nazvati slobodnijima. Ako ne sad, kad?