Alka: Prekid sa Zlatkom boli, ali suze si ipak ne želim dopustiti

Iz davne želje Alke Vuice (52) da ima CD kafanskog štiha nakon dvije godine, u izdanju Hit Recordsa, izašao je CD “Alkina kafana”. Istoimena pjesma koju potpisuju Miroslav D. Rus i Alka Vuica brzo se uspinje na nacionalnoj top-listi, a vrhove komercijalnih već je osvojila. Usporedno s još jednom Alkinom uspješnicom dogodio se i prekid sa Zlatkom Arslanagićem, muškarcem s kojim je bila na korak do oltara. Od tuda, možda, i Alkini iskreni stihovi “Pozvoni noćas slobodno na vrata moga stana, otvorena je za tebe Alkina kafana. Prijatelji stari čekaju, ja krijem suzne oči, tvoje mjesto prazno je i ne znam da l’ ćeš doći”.

Café24: Je li to poruka Zlatku?

Mogla bi biti.

Café24: Djelovalo je idilično, govorilo se o vjenčanju na Kubi. Zašto ste prekinuli?

Ne bih o tome zašto i kako, ali sve veze u određenom trenutku dođu do faze kad se nešto mora promijeniti. Volim aforizam koji kaže: ‘Nije ljubav kad dvoje ljudi gledaju jedno u drugo nego kad gledaju u istom pravcu’. Razdvojio nas je i mentalitet i različiti prioriteti. Odlučili smo se na period razdvojenosti. Za sada je tako, a vidjet ćemo što će biti.

Café24: Jeste li tužni?

Kad završi ljubav, koja možda i nije završila, ali su se ljudi ipak razišli, uvijek postoji tuga. Normalno je da boli, da se pati, ali i nastoji se prevladati. Ne mogu si dopustiti luksuz da budem samo tužna, moram gledati naprijed.

'Muškarci velikih djela događaju se samo sretnicama'

Café24: Kako se inače nosite s prekidima?

Volim se osamiti, zatvoriti i ne javljati nikome. Moram to riješiti sama sa sobom. Dosta se teško nosim s prekidima jer se vežem za osobu s kojom jesam. Odana sam i prilagodljiva i iza sebe imam samo duge veze. Uvući se muškarcu u sve pore, ugađati mu u tim muško-ženskim odnosima i nije dobro. Čini mi se da muškarci više vole žene koje im postavljaju granice, određuju što smiju, a što ne. Mislim da takve bolje prođu od staromodnih žena poput mene. Ne bi se reklo, ali jesam konzervativna i volim ugađati svom muškarcu. Ali očekujem da mi bude oslonac, podrška, zaštita.

Café24: I što sada?

Preispitujem samu sebe i odgoj, o toj temi želim napisati i knjigu. Generacija sam koju je društvo odgajalo ravnopravno s muškarcima, a iz obitelji vučemo tradicionalne vrijednosti. U ženama moje generacije stalna je borba, vidim to i na svojim prijateljicama. Teško se prilagoditi ovom vremenu jer u našoj mladosti riječ sponzoruša nije postojala. Žene tada od muškaraca nikad ništa nisu zahtijevale. Željele smo sve stvarati zajedno. Nismo čak ni maštale o dobroj udaji. Potpuno su bili drugi prioriteti. Nije se tada razmišljalo o njegovoj situiranosti, svemu što ti može pružiti.

Café24: Stih u Alkinoj kafani kaže: “Nije ljubav ljubav ako nema tužan kraj”. Doista mislite da su sve prave ljubavi tužne?

Alkina kafana je pjesma koja govori o svemu o čemu sam maštala kao djevojčica. Odrastajući na ‘Trnoružici’ i sličnim pričama, i ja sam maštala o frajerima koji čine velika djela, koji se jednostavno pojave na vratima i kažu: ‘Shvatio sam, ti si ta’. Danas mi se čini da takvo što postoji samo na filmu. Tako velike stvari, muškarci velikih djela, u životu se ne događaju često, samo nekim sretnicama. A ja i dalje maštam o muškarcu koji će reći ‘Ti si ta’ i ne odustajem. Jer muškarac se mora izboriti za ženu koju voli i biti zaštitnik obitelji. Još vjerujem u ljubav, naravno. Vjerujem da dvoje ljudi može pronaći zajednički put, da postoje vječne emocije između dvoje ljudi, s usponima i padovima. Uostalom, takvu ljubav gledam doma, svoje roditelje, koji se vole više nego ikad prije. Cijeli život gledaju u istom smjeru. Vjerujem da ću i ja pronaći nekog s kim ću ostarjeti i tko će sa mnom gledati u istom pravcu, držati me za ruku i smatrati da mu je život bez mene besmislen. 

S Runjićem i Huljićem tri godine nije razgovarala zbog nepravde

Café24: Koliko vam je važno da je to brak?

Nisam se nikad furala na brak jer brak je ugovor. Ljudi su nekad njime povećavali svoja imanja, zaustavljali ratove. Sama priča ‘volim te’ je OK, ali ljudi doista moraju i dijeliti zajednički život i zajedničke odgovornosti. Ovo je materijalan svijet, u njemu živimo. Muškarci imaju drukčije poimanje ljubavi, drukčije odgovornosti kad potpišu da nekog vole. Za razliku od njih, žena kad voli, predaje se potpuno. S papirom ili bez. Među nama je sve tako različito, pa čak i seks. I tu se opet žena predaje, a muškarac uzima. Potpuno je drukčije ući u nečije kraljevstvo ili to kraljevstvo nekome predati.

Café24: Iza sebe imate puno uspjeha i razočaranja, buran i zanimljiv život. Je li vam sin Arijan najveći ponos?

On je moja najveća ljubav, i strah i ponos. Tek kad se osjeti majčinska ljubav, može se shvatiti i ona božanska. Bezuvjetna. Eto, tako volim svog Arijana.

Café24: Gdje je on sad?

Kod tate u Parizu, pokušava se svojom glazbom probiti na svjetsko tržište.

Café24: Je li surađivao na CD-u?

Od samog početka. Doma smo od garaže napravili mali studio, a kako se Arijan bavi produkcijom, bio je snimatelj i snimio sve tamburaše. I moram ga pohvaliti za strpljenje za moj CD jer on se bavi sasvim drugom vrstom glazbe. Odradio je posao, pomogao je mami da napravi ‘Alkinu kafanu’.

Café24: Je li to prva suradnja mame i sina?

Je. Strašno volim Arijanovu glazbu, radila sam tekstove za neke njegove melodije, pa će se naći i njegovih aranžmana i melodija na mom novom CD-u ‘Drama Queen’, koji izlazi do ljeta. To je electro pop i jako mi se sviđa.

Café24: Hoćete li se snaći u elektroničkoj glazbi?

Kako se ne bih snašla? Bez obzira na moj glazbeni izričaj, ja jesam electro pop generacija. Pripremam i duet s Marinom Perazić. Nas dvije imamo još puno toga reći. To više što se vraća i moda i glazba ‘80-ih.

Café24: Čemu naslov “Drama Queen”?

Ima jedna pjesma u kojoj se spominje da ja jesam drama queen. Svako malo napravim neku dramu. Na van djelujem veselo i opušteno, ali sam dramatična osoba i u biti prilično tužna. Kao i svaki horoskopski Blizanac, imam veselu stranu, prilično duhovitosti u sebi, pa znam i najgore stvari okrenuti na šalu. Mogu se istodobno smijati i plakati. I dramatizirati.

Café24: Blizanci su poznati po tome da svojom lakomislenošću sami sebe uvale u nevolje? Koju pamtite kao najgoru?

Moj karakter zna me uvaliti u nevolje, pogotovo brzopletost, želja da reagiram odmah. Beskompromisno, bez iole želje da pritom smirim strasti. Moj prijatelj Zrinko Tutić divno kaže ‘ili me mrzi ili me voli, samo me nemoj mijenjati’. On kaže i: ‘Bez obzira, moja Vuica, kakva si, ti si poetesa i to je tvoja ćud’. Tako često reagiram. Srcem. Zato i kažem da jesam drama queen. Znala sam od dramatičnih situacija napraviti još dramatičnije. I to me koštalo. Uvijek sam to platila i preskupo, a nisam bila nepoštena nego reagirala srcem, strašću, uvjerenjem.

Café24: Još, dakle, burno reagirate na nepravde? Kao svojedobno na “Varalicu”?

I uvijek ću burno reagirati, biti revolucionar. Che Guevara u svom srcu. Sa Zdenkom Runjićem i Tončijem Huljićem tri godine nisam razgovarala jer mi ‘Varalicu’ nisu pustili u finalnu večer Melodija hrvatskog Jadrana. To i danas smatram nepravdom. To više što se nitko ne sjeća tko je pobijedio te 1999. godine, ali ‘Varalicu’ itekako znaju. Od kada znam za sebe, borac sam za pravdu. Još u srednjoj školi moja razrednica bi ušla u razred, prekrižila se i rekla ‘Sačuvaj me, Bože, trećeg C i Alke Vuice’.

Café24: Jeste li se s godinama smirili, očvrsnuli? Ili se i s 53 godine ponekad rasplačete?

Ne mogu reći da sam očvrsnula. Mislim da sam u nekim stavovima bila puno radikalnija s 18, 20 godina nego danas. Vrijeme me naučilo da se mijenjam, pristanem na kompromise, tražim neke druge izlaze iz labirinta života. Dođe mi, naravno, da se rasplačem, ali ne plačem često. Obično to krene zbog neke gluposti, a onda plačem zbog svega. Imam faze u kojima plačem po sat-dva i isplačem sve iz sebe. No sklonija sam se naljutiti nego rasplakati kad me nešto povrijedi.

'Volim kafansku atmosferu, ali više mi se ne da penjati na stol'

Café24: Laska li vam što slovite za kraljicu dobre atmosfere? Što svi vole doći k vama doma?

Uvijek mi je drago čuti da se kod mene netko dobro osjeća. Halid voli reći da imam bosansku dušu, da se kod mene već na vratima pita ‘Jesi li gladan? Hoćeš nešto pojesti?’ Volim ugostiti ljude i uvijek je moja kuća otvorena za sve prijatelje. Ponekad i za neprijatelje, ali to doznam tek poslije.

Café24: Kakvi ste kad vas prevare? Kad shvatite da vam je netko u kuću ušao s figom u džepu?

Budem jako oštra, burno reagiram, ponekad se i kajem jer mi jezik bude brži od pameti. Ali nije mi teško ispričati se kad nekoga povrijedim. Znam reći ‘oprosti’. Moj Arijan kaže da je moj najveći problem što sam predobra. Glupo je sebe hvaliti, ali to je zato što imam puno razumijevanja za svoje, a onda i za tuđe mane. Zato mi nije teško oprostiti.

Café24: Što vam je najvažnije u prijateljstvu?

Poštovanje i čast. Nikad ne bih izdala svoje prijatelje. Važno mi je biti uz njih kad me trebaju, a to tražim i nazad.

Café24: Kakva vas sjećanja vežu uz kafane?

Bez obzira na to što sam disco generacija, volim kafanski ugođaj. Odrasla sam slušajući Princea, Azru, Bowieja, Haustor, Stinga, Bijelo dugme, Simple Mindse, ali imam i taj drugi đir u sebi. Voljela sam i kao klinka zaružiti u Kamenoj čardi. I danas mi je draga ta atmosfera u kojoj Cigani sviraju, dobro se klopa, a mjuza je samo za dušu. Volim oboje. Znala sam zaružiti, zapjevati, popeti se na stol. Danas se manje penjem na stol, nemam više volje za to.

'Mora postojati i neko drugo, humanije vrijeme'

Café24: Jeste li znali satima sjediti u kafani i u nekom kutku pisati pjesme?

I danas imam puno pjesama zapisanih na blokovima za račune. Pukne me inspiracija, a kako nikad uza sebe nemam blokić i olovku, konobar mi da taj papir za račune. Često sam sjedila sa strane i pisala svoje pjesme. Moj prijatelj Željko Malnar znao mi ih je oteti. Tih osamdesetih je govorio kako će se obogatiti kad ja umrem, a on potom proda rukopis tih mojih pjesama. A dok se ne obogati, govorio je, čuvat će ih u svojim vrčevima koje je donio iz Amazone. Puno je pjesama koje su tamo nastale, posebice poezije.

Café24: Svoj narod pozivam na revoluciju, naslov je vašeg intervjua u kojemu ste 2009. najavili kandidaturu za predsjednicu RH. Je li taj naslov danas aktualniji nego tad?

Nekad pomislim da smo zaslužili sve ovo što imamo jer smo to i birali. Vremena revolucija su prošla, ali ja i dalje mislim da cijelom svijetu treba revolucija. Vrijeme profita je definitivno doseglo vrhunac i društvo treba promijeniti i uređenje. Neko drugo vrijeme, puno humanije, a ne samo vrijeme profita, mora postojati. Nisam bedasta, ni tad nisam mislila da ću biti predsjednica. Bila sam kandidatkinja Zelene liste, koja se sad, baš kao i ja, priključila Mireli Holy i ORaH-u. Vjerujem da Hrvatska treba imati takav program i poštene ljude u politici. Bez obzira na to dokle dogurali.